Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3619/09 (Z. P.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3619/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-3619/09, rješavajući apelaciju Zumrete Prašović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zumrete Prašović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 003026 09 Uvp od 17. septembra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-U-08-000904 od 22. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zumreta Prašović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 23. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 09 0 U 003026 09 Uvp od 17. septembra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-08-000904 od 22. oktobra 2008. godine.
2. Kantonalni sud je rješenjem, broj 009-0-U-08-000904 od 22. oktobra 2008. godine, odbacio zahtjev apelantice za zaštitu sloboda i prava pojedinaca garantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH).
3. Vrhovni sud je donio presudu, broj 09 0 U 003026 09 Uvp od 17. septembra 2009. godine, kojom je apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-U-08-
000904 od 22. oktobra 2008. godine, odbio kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da u skladu sa članom 60. i 62. Zakona o upravnim sporovima (''Službene novine FBiH'', broj: 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) zaštita prava i sloboda kod nadležnog suda se može zahtjevati ukoliko su ta prava povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa ili radnjom službene osobe u organu uprave odnosno odgovorne osobe u gospodarskom ili drugom društvu. U konkretnom slučaju apelantica podneskom od 13. oktobra 2008. godine, nije na poziv Kantonalnog suda, adekvatno uredila svoj zahtjev jer je isti bio nepotpun i nerazumljiv, pa je shodno navedenom a uz primjenu člana 24. stav 2. u vezi sa članom 61. ZUS-a, njen zahtjev odbačen.
4. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 09 0 U 003026 09 Uvp od 17. septembra 2009. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-U-08-000904 od 22. oktobra 2008. godine, a kojim je odbačen apelanticin zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca garantovanih Ustavom FBiH. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelantice za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom FBiH koji je vođen pred Kantonalnim sudom, ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o procesnim pitanjima da li su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje predmetnog zahtjeva, odnosno o procesnoj dopustivosti ovog pravnog sredstva. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o dopustivosti apelanticinog zahtjeva za zaštitu sloboda i prava pojedinaca garantovanih Ustavom FBiH nije odlučivalo ni o pravu apelantice na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović