Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3620/09 (V. P.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3620/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3620/09, rješavajući apelaciju Vida Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vida Popovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0- Gvlž-09-000 002 od 30. septembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gvl-09 000010 od 5. juna 2009. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-06-000 211 od 5.

marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vid Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 18. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gvlž-09-000 002 od 30. septembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gvl-09 000010 od 5. juna 2009. godine i rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 211 od 5. marta 2007. godine.

2. Odlučujući o tužbi apelanata protiv Opštine Prnjavor (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa i isplati potraživanja iz radnog odnosa, v.s. 9.000,00 KM, Osnovni sud u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu broj Rs-84/04 od 14. novembra 2005. godine, kojom je odbacio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 211 od 5. marta 2007. godine prvostepena presuda Osnovnog suda od 14. novembra 2005. godine je ukinuta i tužba apelanta je odbačena kao neblagovremena. Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi apelanta a po službenoj dužnosti, našao da je tužba apelanata neblagovremena temeljem odredbe člana 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima («Službeni glasnik Republike Srpske, broj 11/94, 21/96, 6/97 i 96/03). U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, koji je bio na snazi u vrijeme kada je apelantovo pravo povrijeđeno, propisan način postupka i uslovi zaštite njegovih prava. Drugostepeni sud je dalje naveo, da je apelant propustio da u propisanom roku od 15 dana od dana prijema rješenja, kojim je odbijen njegov prigovor izjavljen protiv rješenja o prestanku radnog odnosa, podnese tužbu nadležnom sudu, te da je propuštanjem ovog prekluzivnog roka izgubio pravo na sudsku zaštitu. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud bio dužan odbaciti tužbu apelanta kao neblagovremenu, te je pravilnom primjenom materijalnog prava ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu kao neblagovremenu.

4. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje parničnog postupka okončanog rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 211 od 5. marta 2007. godine, koji je Okružni sud odbio rješenjem broj 011-0-Gvl-09 000010 od 5. juna 2009. godine, potvrđenim rješenjem istog suda broj 011-0-Gvlž-09-000 002 od 30. septembra 2009. godine, zaključivši da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je podnio tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa koja je presudom Osnovnog suda broj Rs-84/04 od 14. novembra 2005. godine odbijena kao nesnovana, dok je rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 211 od 5. marta 2007. godine, prvostepena presuda ukinuta i tužba apelanta odbačena kao neblagovremena zbog propuštanja prekluzivnog roka za podnošenje tužbe. Iz navedenog proizilazi da rješenje Okružnog suda od 5. marta 2007. godine, nije presuda o meritumu apelantovog zahtjeva, jer je navedenim rješenjem odbačena kao neblagovremena apelantova tužba podnesena radi zaštite prava iz radnog odnosa. Okružni sud je zatim rješenjem broj broj 011-0-Gvl-09 000010 od 5. juna 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda broj 011-0-Gvlž-09-000 002 od 30. septembra 2009. godine, odbio prijedlog apelanta za ponavljanje parničnog postupka okončanog rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 211 od 5. marta 2007. godine.

9. U konkretnom slučaju redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je izgubio pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3620/09 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio