Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3657/09 (H.Đ. i S.S.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3657/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3657/09, rješavajući apelaciju H.Đ. i S.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.Đ. i S.S. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000600 od 18. augusta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-07-000 736 od 11. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-05-
000104 od 16. februara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. H.Đ. i S.S. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija – advokati Bakir Ljubović & Dženana Ljubović, podnijeli su 23. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-
000600 od 18. augusta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-000 736 od 11. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-P-05-000104 od 16. februara 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 043-0-P-05-000104 od 16. februara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 736 od 11. februara 2008. godine, odbijeni su apelanti sa postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim za novčanu isplatu iznosa od 11.774,14 KM, zateznih kamata i parničnih troškova, te obavezani apelanti da tuženoj solidarno nadoknade parnične troškove.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000600 od 18. augusta 2009. godine, odbačena je revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da kako su apelanti u ovom sporu obični formalni suparničari (član 362. stav. 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, «Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) i kako je procesni položaj svakog od njih samostalan, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. Vrhovni sud je dalje naveo da pobijani dio drugostepene presude (za apelanta H.Đ. 6.208,50 KM, a za apelanta S.S. iznos od 5.565,64 KM) ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM predviđen odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a po ocjeni Vrhovnog suda nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz stava 3. istog člana za dopustivost revizije.
4. Apelanti se žali da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000600 od 18. augusta 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 736 od 11. februara 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 736 od 11. februara 2008. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 18. augusta 2009. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da su navedenu presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. novembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović