Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3761/09 (N. M.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3761/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-3761/09, rješavajući apelaciju Neđeljka Milića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđeljka Milića podnesena zbog toga što mu nije vraćena inostrana vozačka dozvola nakon pravosnažno okončanog krivičnog postupka, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđeljko Milić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, dostavio je 18. novembra 2009. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koji je registrovan pod brojem SU-70/09. Ustavni sud je 19. novembra 2009. godine dostavio apelantu obrazac apelacije, koji je apelant popunio i 28. novembra 2009. godine dostavio Ustavnom sudu. Ustavni sud je apelaciju zaveo pod brojem AP-3761/09. Apelant je podnio apelaciju zbog toga što mu nije vraćena inostrana vozačka dozvola nakon pravosnažno okončanog krivičnog postupka u kojem je apelant oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo falsifikovanja te isprave, smatrajući da su mu na taj način povrijeđena prava iz čl. II/3.a, II/3.d) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2. i 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da mu je pričinjena šteta. Apelant je dopunio apelaciju 2. marta 2010. godine.
2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je apelant, na zahtjev ovlaštenog službenog lica Policijske stanice Prnjavor (u daljnjem tekstu: PS Prnjavor), 25. maja 2005. godine dobrovoljno predao tom licu austrijsku vozačku dozvolu koja glasi na apelantovo ime, serijskog broja 1053600, izdatu 28. decembra 1994. godine (u daljnjem tekstu: vozačka dozvola).
3. Nakon toga, protiv apelanta je pokrenut krivični postupak zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo falsifikovanja isprave iz člana 364. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). U tom postupku, Osnovni sud u Prnjavoru je Presudom broj 078-0-K-07-000006 od 16. marta 2007. godine, oglasio apelanta krivim za počinjeno krivično djelo falsifikovanja isprave iz člana 364. stav 2. KZRS.
4. Međutim, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u žalbenom postupku donio Rješenje broj 011-0-Kžk-07-000 122 od 14. maja 2007. godine kojim je ukinuo Presudu Osnovnog suda broj 078-0-K-07-000006 od 16. marta 2007. godine, te je odredio održavanje pretresa pred Okružnim sudom.
5. Poslije toga, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Kžk-07-000 122 od 31. maja 2007. godine kojom je apelant oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo falsifikovanja isprave iz člana 364. stav 2. KZRS.
6. Iz dokumentacije u spisu predmeta i iz apelantovih navoda proizilazi da se apelant nakon okončanja predmetnog krivičnog postupka obraćao PS Prnjavor, Osnovnom sudu i Okružnom sudu sa zahtjevom da mu se vrati vozačka dozvola. Takođe, apelant se obraćao i Ministarstvu pravde Republike Srpske, Ministarstvu unutrašnjih poslove Republike Srpske, Vrhovnom sudu Republike Srpske i Ustavnom sudu Republike Srpske. Međutim, njegovim zahtjevima nije udovoljeno.
7. Apelant je u apelaciji naveo je da je prošlo 4 godine i 6 mjeseci od oduzimanja vozačke dozvole, a 2 godine i 6 mjeseci od pravosnažnosti presude kojom je oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo falsifikovanja te isprave, a da mu predmetna vozačka dozvola nije vraćena i pored toga što se obraćao raznim institucijama kako bi ishodio njeno vraćanje. Nadalje, istakao je da je predmetna vozačka dozvola njegovo vlasništvo i da nadležni organi treba da mu je vrate. Takođe, naveo je da je zbog toga što mu ta vozačka dozvola nije vraćena izgubio nekoliko mogućnosti za rad u inostranstvu, te da imao je mnogo troškova oko „bespotrebnih dopisivanja“. Pored toga, naveo je da je mučen nekoliko puta i da je dobijao prijetnje od policije. Apelant se žali na povredu prava na život iz člana II/3.a Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Uprava kriminalističke policije Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Uprava) je u odgovoru na apelaciju od 11. februara 2010. godine navela je da je vozačka dozvola dostavljena Odsjeku za upravno-pravne poslove PS Prnjavor. Pored toga, navela je da apelant posjeduje CIPS vozačku dozvolu izdatu 29. aprila 2008. godine u PS Prnjavor, te da treba da vrati važeću CIPS vozačku dozvolu u dosije vozača u PS Prnjavor, ukoliko želi da mu predmetna inostrana vozačka dozvola bude vraćena.
9. Apelant je u dopuni apelacije od 2. marta 2010. godine naveo da je 4. jula 2007. godine pokrenuo parnični postupak protiv odgovornih lica iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-PS Prnjavor i jednog lica iz Osnovnog suda nadi naknade štete. Takođe, apelant je naveo da nema primjedbu na odgovor na apelaciju koji je dala Uprava, te da je podnio „pismeni zahtjev“ i da očekuje pozitivan odgovor.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud podsjeća je apelant podnio apelaciju zbog toga što mu predmetna vozačka dozvola nije vraćena nakon pravosnažno okončanog krivičnog postupka u kojem je apelant oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo falsifikovanja te isprave, smatrajući da su mu na taj način povrijeđena gore navedena ustavna prava i prava iz Evropske konvencije i da mu je pričinjena šteta. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje da je Uprava u odgovoru na apelaciju istakla da apelant treba da vrati važeću CIPS vozačku dozvolu u dosije vozača u PS Prnjavor, ukoliko želi da mu predmetna inostrana vozačka dozvola bude vraćena u skladu sa odredbama člana 24. Pravilnika o vozačkim dozvolama («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 13/07). Iz dopune apelacije od 2. marta 2010. godine proizilazi da je apelant postupio po uputama iz odgovora na apelaciju i da je taj postupak u toku. Takođe, proizilazi da je apelant pokrenuo parnični postupak protiv odgovornih lica iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-PS Prnjavor i jednog lica iz Osnovnog suda radi naknade štete. Shodno tome, postupci o predmetu apelacije su u toku, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović