Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3844/09 (Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 2
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-3844/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3844/09, rješavajući apelaciju Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rudnici «Kreka» d.o.o.
Tuzla podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj U- 526/09 od 27. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-526/09 od 27. oktobra 2009. godine.
2. Odlučujući u ponovljenom postupku po rješenju Ureda za razmatranje žalbi broj U-537/09 od 17. juna 2009. godine, u postupku dodjele ugovora za javnu nabavku usluga Prevoz zaposlenika LOT-3-Prevoz zaposlenika Rudnika «Dubrave», apelant je donio odluku broj 2347/09 od 29. jula 2009. godine kojom je otkazao ponovni postupak dodjele ugovora za javnu nabavku usluga.
3. Odlukom apelanta broj 2451/09 od 10. augusta 2009. godine odbijen je kao neosnovan prigovor grupe ponuđača «Snježnicapromet» d.o.o. Teočak i «Obols-trade» d.o.o. Teočak izjavljen protiv odluke apelanta broj 2347/09 od 29. jula 2009. godine.
4. Odlučujući o žalbi grupe ponuđača «Snježnicapromet» d.o.o. Teočak i «Obols-trade» d.o.o. Teočak izjavljenoj protiv odluke apelanta broj 2451/09 od 10. augusta 2009. godine, Ured za razmatranje žalbi je donio rješenje broj U-882/09 od 9. septembra 2009. godine kojim je usvojio žalbu i poništio odluku apelanta broj 2347/09 od 29. jula 2009. godine i odluku apelanta po prigovoru broj 2451/09 od 10. augusta 2009. godine, i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
5. Rješavajući po tužbi apelanta u upravnom sporu radi poništenja rješenja Ureda za razmatranje žalbi broj U-882/09 od 9. septembra 2009. godine, Sud BiH donio je rješenje broj U- 526/09 od 27. oktobra 2009. godine kojim je odbacio tužbu apelanta kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo odredbu člana 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (« Službeni glasnik Bosne i Hercegovine»br. 19/02, 88/07 i 83/08) kojom je propisano da pravo pokretanja upravnog spora imaju građani ili pravna lica, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno neko njegovo pravo ili neposredan lični interes zasnovan na zakonu, pravobranilac Bosne i Hercegovine, državni službenik ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno njihovo pravo iz radnog odnosa, grupe koje zastupaju kolektivne interese (udruženja i fondacije, korporacije, sindikati), ako su konačnim upravnim aktom povrijeđena njihova prava ili kolektivni interesi koje zastupaju, organi uprave, službe za upravu, poslovne jedinice preduzeća, naselje ili grupa lica i sl., iako nemaju svojstvo pravnog lica, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku, kao i ombudsmen za BiH. Sud je dalje naveo, da stranka u upravnom sporu ne može biti donositelj prvostepenog upravnog akta, iz razloga što upravnim aktom koji se osporava u upravnom sporu nije rješavalo o njegovom pravu, obavezi ili neposrednom pravnom interesu. Obzirom da je u konkretnom slučaju apelant podnosilac tužbe, koji je ujedno kao ugovorni organ u prvom stepenu vodio postupak javnih nabavki radova rješavao i prigovore u ovoj pravnoj stvari, proizilazi da apelant nije ovlašten pokrenuti upravni spor protiv konačnog upravnog akta zaključio je Sud BiH.
6. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud mora prvo riješiti pitanje primjenjivosti prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju, odnosno da li se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanta u postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Suda BiH. U predmetnom postupku, Sud BiH je utvrdio da je apelant neovlašteno lice za pokretanje upravnog spora protiv rješenja Ureda za razmatranje žalbi kojim su poništene odluke apelanta i predmet vraćen na ponovni postupak, budući da je apelant donositelj prvostepenog upravnog akta, što znači da se drugostepenim upravnim aktom koji je osporen u upravnom sporu nije rješavalo o njegovom pravu, obavezi ili neposrednom pravnom interesu, te je odbacio tužbu apelanta kao nedozvoljenu. Dakle, iz navedenog proizilazi da Sud BiH osporenim rješenjem nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, s obzirom da je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, slijedi da se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović