Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3912/09 (P. Z.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3912/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3912/09, rješavajući apelaciju Petra Zelenike, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Zelenike podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000212 od 2. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Zelenika (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa Ivan Tomić, advokat iz Mostara, podnio je 11. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000212 od 2. septembra 2009. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-1649/05 od 31. januara 2006. godine odbačena je apelantova tužba kojom je tražio ponavljanje postupka, okončanog pravomoćnom presudom Kantonalnog suda broj U-1811/01 od 16. maja 2002. godine. Tom presudom je G.K, kao članu porodičnog domaćinstva, vraćen u posjed stan u ulici Kralja Zvonimira broj 15C u Mostaru, a apelantu prestalo pravo privremenog korištenja predmetnog stana, te mu je naloženo da isti oslobodi od lica i stvari.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000212 od 2. septembra 2009.godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 31. januara 2006. godine.

4. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000212 od 2. septembra 2009.godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000212 od 2. septembra 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj U-1649/05 od 31. januara 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, kojom je odbačena njegova tužba za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda broj U-1811/01 od 16. maja 2002. godine, odnosno kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da se predmetni postupak isključivo tiče odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3912/09 (P. Z.) | Sudska praksa | Aktio