Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3919/09 (V. C.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3919/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3919/09, rješavajući apelaciju Vlastimira Cvetkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlastimira Cvetkovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000988 od 8. septembra 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlastimir Cvetković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Niša-Srbija, podnio je 9. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-
000988 od 8. septembra 2009. godine.
2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23/1-372-2764/98 od 15. maja 2007. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana u ulici Antuna Hangija broj 13/I u Sarajevu.
3. Rješavajući po žalbi, Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje broj 27/02-23-6201/07 od 16. jula 2007. godine, kojim je žalbu apelanta odbilo kao neosnovanu.
4. Presudom Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-07-
001000 od 27. maja 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-08-000988 od 8. septembra 2009. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000988 od 8. septembra 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog broj 009-0-U-07-001000 od 27. maja 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih imovinskih prava i obaveza u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno imovinskim pravima u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Dakle, predmetnim postupkom pred Vrhovnim sudom, na koji se apelant žali, nije se odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno imovinskim pravima u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te stoga, slijedi da je predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tačku 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović