Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3980/09 («Karavan» d.o.o. Sokolac)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3980/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 3980/09, rješavajući apelaciju «Karavan» d.o.o. Sokolac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Karavan» d.o.o.
Sokolac podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000 237 od 25. septembra 2009. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-U-08-000 008 od 6. augusta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. «Karavan» d.o.o. Sokolac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 15. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 237 od 25. septembra 2009. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-08-000 008 od 6. augusta 2008. godine.
2. Odlučujući u ponovnom postupku Poreska uprava, Sektor za istrage i kontrolu velikih poreskih obveznika, Odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) je donijela rješenje broj 06/2.01/0303/490-3-310.163/03 od 8. juna 2007. godine, kojim je naloženo apelantu da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, koje se odnose na neplaćanje poreskih obaveza, izvrši uplatu poreskih obveza i kamata na odgovarajuće račune javnih prihoda u iznosima pobliže označenim u dispozitivu navedenog rješenja.
3. Rješenjem Ministarstva Finansija, Odbora za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06/1.01/0104/II-450-704/07 od 15. novembra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv prvostepenog rješenja Poreske uprave.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 008 od 6. augusta 2008. godine odbačena je kao neuredna apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva broj 06/1.01/0104/II-450- 704/07 od 15. novembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je apelant putem punomoćnika podnio predmetnu tužbu 26. decembra 2007. godine, ali da uz tužbu nije dostavljena punomoć za zastupanje apelanta, te je utvrđeno da je tužba neuredna. Shodno tome, Okružni sud je dopisom od 25. juna 2008. godine naložio punomoćniku apelanta da u roku od 8 dana od dana prijema dopisa uredi tužbu na taj način što će dostaviti traženu punomoć ili dostaviti tužbu potpisanu od strane apelanta, sa napomenom da će se tužba odbaciti primjenom člana 21. stav 2. u vezi sa članom 22. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS) ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po uputama iz dopisa. Sud je utvrdio da je punomoćnik apelanta 30. juna 2008. godine lično primio predmetni dopis, te da u ostavljenom roku nije dostavio traženu punomoć odnosno tužbu potpisanu od strane apelanta.
5. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U- 08-000 008 od 6. augusta 2008. godine, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan presudom broj 118-0-Uvp-08-000 237 od 25. septembra 2009. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud pravilno odlučio kada je odbacio tužbu apelanta, te da pogrešno pozivanje Okružnog suda na odredbu člana 21. stav 2. umjesto na odredbu člana 22. tačka 1. ZUS nije od značaja, jer bi odluka kao u dispozitivu pobijanog rješenja bila ista i u slučaju primjene odredbe člana 22. tačka 1. ZUS obzirom da je tužba podnesena od neovlaštenog lica.
6. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Vrhovnog suda, kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda kojim je apelantova tužba odbačena kao neuredna.
10. Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant u roku od osam dana nije uredio tužbu. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijetu urednu tužbu, po kojoj bi redovni sudovi mogli postupati, odnosno iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem tužbe Okružnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović