Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4077/09 (P. Č.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4077/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 4077/09, rješavajući apelaciju Petra Čokorila, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Čokorila podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000566 07 U od 4. februara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Petar Čokorilo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Švedske, podnio je 24. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 000566 07 U od 4. februara 2009. godine.
2. Zaključkom Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-9173/06 od 5. decembra 2006. godine odbačen je apelantov prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-1580/00 od 18. septembra 2000. godine u predmetu povrata u posjed stana.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 000566 07 U od 4. februara 2009. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv zaključka Ministarstva broj 27/02-23-9173/06 od 5. decembra 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da je apelantov prijedlog za obnovu postupka ne sadrži zakonske razloge iz člana 246. stav 1. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), a na osnovu kojih bi postojala mogućnost da se donese različita odluka u odnosu na raniju, te da u konkretnom slučaju ne postoje osnovni zakonski uslovi za obnovu postupka u smislu odredbe člana 253. stav 1. ZUP-a.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda broj 09 0 U 000566 07 U od 4. februara 2009. godine povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluku koja je donosena u postupku u kojem su nadležni organi odlučivali o procesnoj dopustivosti apelantovog prijedloga da se dozvoli obnova postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-1580/00 od 18. septembra 2000. godine u predmetu povrata u posjed stana. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno njegovog prava na dom u smislu člana 8. Evropske konvencije.S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, pa samim tim ni o pravu na dom, tj. ne raspravlja se o meritumu zahtjeva (npr. o osnovanosti zahtjeva za povrat u posjed stana), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-
2852/06 od 3. aprila 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravu na dom apelanta u smislu člana 8. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 8. Evropske konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud zaključio da su njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravom, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, budući da se radi o akcesornom pravu.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović