Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-47/10 (M. R.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-47/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-47/10, rješavajući apelaciju Mitre Reljić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitre Reljić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-208/05 od 26. januara 2007. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-39/04 od 20. maja 2004. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23/6-372-P-
4647/98 od 9. oktobra 2003. godine, jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mitre Reljić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000256 od 17. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mitra Reljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000256 od 17. septembra 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-208/05 od 26. januara 2007. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-39/04 od 20. maja 2004. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/6-372-P-4647/98 od 9. oktobra 2003. godine.
2. Rješenjem Uprave broj 23/6-372-P-4647/98 od 9. oktobra 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-39/04 od 20. maja 2004. godine, odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za vraćenje u posjed stana pobliže opisanog u dispozitivu prvostepenog rješenja.
3. Kantonalni sud je Presudom broj U-208/05 od 26. januara 2007. godine odbio tužbu koju je apelantica podnijela protiv Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-39/04 od 20. maja 2004. godine.
4. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj U-
208/05 od 26. januara 2007. godine, koji je Vrhovni sud odbio Presudom broj 070-0-Uvp-07-000256 od 17. septembra 2009. godine.
5. Ustavni suda je odlukom broj AP-1877/07 od 14. oktobra 2009. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu apelaciju koju je apelantica 25. juna 2007. godine podnijela protiv Presude Kantonalnog suda broj U-208/05 od 26. januara 2007. godine.
6. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelantica navodi da je zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude efektivan pravni lijek u konkretnom slučaju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a. Dopustivost u odnosu na odluke donesene u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj U-208/05 od 26. januara 2007. godine
8. Ustavni sud zapaža da je apelantica prije podnošenja predmetne apelacije, odnosno 25. juna 2007. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj U-208/05 od 26. januara 2007. godine, te Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-39/04 od 20. maja 2004. godine i Rješenje Uprave broj 23/6-372-P-4647/98 od 9. oktobra 2003. godine, koja je zavedena pod brojem AP-1877/07. Ustavni sud primjećuje da se u ovom dijelu apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda broj AP-
1877/07 od 14. oktobra 2009. godine, a kojom je ta apelacija odbačena kao očigledno (prima facie) neosnovana, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.b. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000256 od 17. septembra 2009. godine
9. Apelantica se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000256 od 17. septembra 2009. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj U-208/05 od 26. januara 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je prvo potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelanticinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelanticinim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, slijedi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelanticinom pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović