Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-487/09 (Z. J.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-487/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-487/09, rješavajući apelaciju Zorana Jorgića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Jorgića podnesena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Biljeljina, Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci broj 1189121464 od 24. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Jorgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 16. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina, Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 1189121464 od 24. oktobra 2006. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja broj 11892121464 od 30. septembra 2005. godine apelantu je priznato pravo i određen iznos invalidske penzije sa pravom na isplatu od 6. septembra 2003. godine.
3. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je podnio tužbu kojom pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud). Apelantova tužba je presudom Okružnog suda broj U-863/05 od 7. augusta 2006. godine odbijena kao neosnovana.
4. Apelant je Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-863/05 od 7. augusta 2006. godine. Vrhovni sud je presudom broj 118-0-Uvp-07-000 103 od 8. oktobra 2008. godine apelantov zahtjev uvažio i pobijanu prasudu preinačio na način da je uvažio tužbu i poništio osporeno rješenje Odjeljenja. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelantu, u posebnom upravnom postupku koji je okončan rješenjem Odjeljenja broj 1189121464 od 24. juna 1999. godine, utvrđen poseban staž za vrijeme provedeno u Vojsci Republike Srpske a koji iznosi 8 godina 2 mjeseca i 24 dana. Vrhovni sud je utvrdio da je u postupku koji je rezultirao osporenim rješenjem Odjeljenja došlo do povrede člana 8. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02, u daljnjem tekstu: ZUS) budući da činjenica da apelant ima poseban staž u osporenom aktu uopće nije utvrđena iako je ta činjenica bila od važnosti za rješavanje ovog postupka i njeno uvažavanje i razmatranje bi dovelo do znatno drugačijeg rješavanja ove upravne stvari. Budući da je Odjeljenje u odgovoru na apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovni sud obavijestilo da je donijelo novo rješenje broj 11892121464 od 24. oktobra 2006. godine u kojemu je apelantu priznato pravo na invalidsku penziju i uvažen poseban staž, Vrhovni sud je dalje naveo da Odjeljenje nema obavezu donijeti novi akt umjesto poništenog budući da je takav akt već donijela, a to je rješenje od 24. oktobra 2006. godine.
5. Iako apelant to eksplicitno ne navodi, iz njegovih navoda proizlazi da smatra da su osporenim rješenjem povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Dalje, apelant od Ustavnog suda traži da naloži Odjeljenju da postupi po presudi Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 103 od 8. oktobra 2008. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant se žali da su nepostupanjem Odjeljenja po presudi Vrhovnog suda povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i pravo na imovinu. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u presudi po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude naveo da [...] odjeljenje nema obavezu donijeti novi akt umjesto poništenog budući da je takav akt već donijelo, a to je rješenje od 24. oktobra 2006. godine [....]. Dalje, u osporenom rješenju Odjeljenja broj 1189121464 od 24. oktobra 2006. godine, u pouci o pravnom lijeku, Odjeljenje je navelo da se protiv tog akta može pokrenuti upravni spor kod Okružnog suda Banja Luka u roku od 30 dana od prijema rješenja.
9. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim, proizilazi da je apelant prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, a zbog neodlučivanja organa uprave o njegovom zahtjevu, imao mogućnost u upravnom sporu zahtijevati ostvarenje svojih prava. Propuštanjem da iskoristi navedeni pravni lijek apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne sudske odluke o predmetu apelacije.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović