Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-641/08 (Demokratska stranka invalida Bosne i H. T.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-641/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 641/08, rješavajući apelaciju Demokratske stranke invalida Bosne i Hercegovine Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Demokratske stranke invalida Bosne i Hercegovine Tuzla podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Iž-49/07 od 26. decembra 2007. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 01-07-
2877-1-34/07 od 21. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Demokratska stranka invalida Bosne i Hercegovine Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa odvjetnik Mario Bogdanović, podnijela je 27. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine(u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Iž-49/07 od 26. decembra 2007. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK), broj 01-07-2877-1-34/07 od 21. decembra 2007. godine. Apelant je dopunio apelaciju 19. marta 2008. godine.
2. CIK je donijela odluku, broj 01-07-2877-1-34/07 od 21. decembra 2007. godine, o potvrđivanju i objavljivanju rezultata prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske održanih 9. decembra 2007. godine. Tom odlukom je potvrđeno da je za predsjednika Republike Srpske izabran Rajko Kuzmanović, kandidat političke stranke Savez nezavisnih socijaldemokrata –
SNSD – Milorad Dodik. U obrazloženu odluke je navedeno da je CIK odlukom broj 01-07-1-2877-1-
33/07 od 17. decembra 2007. godine, nakon prebrojavanja glasova, utvrdila i objavila rezultate prijevremenih izbora te da je u toj odluci utvrđeno da u skladu sa članom 5.30 stav (4) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), na objavljene rezultate može podnijeti zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića u roku od tri dana od dana objavljivanja rezultata prijevremenih izbora. Nadalje je navedeno da je na ovaj način CIK u skladu sa odredbama Izbornog zakona osigurala zaštitu izbornog prava svakoj stranci koja ima određeni pravni interes da svoje pravo ustanovljeno navedenim zakonom zaštiti. Budući da nijedan politički subjekt nije podnio zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića CIK je, u skladu sa članom 2.9 stav (1) točka 9. i članom 5.29. Izbornog zakona, donijela predmetnu odluku.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv odluke CIK, broj 01-07-2877-1-34/07 od 21. decembra 2007. godine, Sud BiH je donio rješenje kojim je žalbu odbio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant u žalbi istakao da smatra da su prijevremeni izbori provedeni bez povreda procedure koje bi mogle uticati na rezultate izbora te da ne osporava tačnost konačno objavljenih rezultata prema kojim je gospodin Rajko Kuzmanović dobio najveći broj glasova. Međutim navedeno je da apelant smatra da je u skladu sa članom 12.3 Izbornog zakona mandate trebalo dodijeliti i dopredsjednicima Nedžadu Deliću i Antoniju Josipoviću, kandidatima iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda. Sud je ocijenio neprihvatljivim žalbene navode apelanta da nisu bili ispunjeni uvjeti za raspisivanje prijevremenih izbora budući da je mandat predsjednika Republike Srpske prestao zbog smrti u smislu člana 1.10 tačka 2 Izbornog zakona. Nadalje je navedeno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke (član 14.3 stav 1) da se ista odluka donese i za potpredsjednike Republike Srpske čiji mandat još traje. Budući da apelant u žalbi priznaje da su prijevremeni izbori provedeni bez povrede izborne procedure i da su tačni rezultati prema kojim je gospodin Rajko Kuzmanović osvojio najviše glasova a imajući u vidu da je mandat prestao samo predsjedniku Republike Srpske, Sud BiH je zaključio da se u ovakvom slučaju mandati nisu mogli dodijeliti i potpredsjednicima. Iz navedenih razloga, a budući da je odluka CIK po ocjeni Suda BiH zasnovana na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju uz pravilnu primjenu Izbornog zakona, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo prava na pravično suđenje i pravo na nediskriminaciju iz čl. II/3e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant također smatra da je povrijeđeno njegovo pravo iz člana 29.stav 1. Ustava Republike Srpske. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni odredbi Izbornog zakona.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim Ustavni sud zapaža da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), politička prava i obaveze, poput prava na kandidovanje na izborima, nisu građanska po svojoj prirodi. Sporovi proizašli iz izbornog procesa izlaze iz građanskih okvira člana 6. stava 1. Evropske konvencije (vidi presudu Pierre-Blochprotiv Francuske od 21. oktobra 1997, stav 50.).
7. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP-35/03 od 28. januara 2005. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 30/05, stav 35) zaključio da pravo na slobodne izbore nije građansko pravo, već ono spada u subjektivno političko pravo koje se odnosi na «pravo glasa» i «pravo da se bude biran na izborima za zakonodavne organe».
8. Ustavni sud smatra da je navedena praksa Evropskog suda i Ustavnog suda primjenjiva i na apelantov slučaj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji ima karakteristike spora proizašlog iz izbornog procesa, nisu utvrđivana apelantova «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije već je odlučivano o njegovim političkim pravima. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta u vezi povrede prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje iz apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantiranih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantiranih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantiranog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
10. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud već zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Konačno apelant je naveo da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana 29. stav 1. Ustava Republike Srpske. U vezi sa ovim apelacionim navodima, Ustavni sud naglašava da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, predmetna apelacija je u odnosu na navodne povrede Ustava Republike Srpske ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović