Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-77/10 (DOO «Proda-mont» iz Doboja)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-77/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 77/10, rješavajući apelaciju DOO «Proda-mont» iz Doboja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Proda-mont» iz Doboja podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000 230 od 16. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO «Proda-mont» iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Refika Jaramaz, advokat iz Doboja, podnio je 7. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 230 od 16. oktobra 2009. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Područne jedinice Doboj (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 20-475-13/07 od 6. jula 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 05-475-133/2007 od 14. septembra 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev za utvrđivanje površine zemljišta pod objektom i zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu objekta sagrađenog na k.č. stari broj 796/9, 796/34 i 796/38, upisane u ZK Ul. Br. 1455, 1149 i 1459, kojima odgovaraju parcele novog premjera k.č. novi broj 5371 i 5372 upisane u Pl. Broj 2840 K.O. Doboj. U obrazloženju rješenja je navedeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 42. stav 2. Zakona o građevinskom zemljištu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 112/06), obzirom da se na navedenom zemljištu ne nalazi objekat, te da nije bilo osnova da se utvrdi zemljište koje služi za redovnu upotrebu objekta.

3. Apelant je protiv drugostepenog rješenja Republičke uprave broj 05-475-133/2007 od 14. septembra 2007. godine pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), koji je presudom broj 013-0-U-07-000 138 od 30. maja 2008. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. Okružni sud je obrazložio da su nadležni organi uprave ispravno odlučili kada su odbili zahtjev apelanta, uz zaključak da je postojanje objekta odlučna činjenica za određivanje zamljišta potrebnog za redovnu upotrebu objekta.

4. Rješavajući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 013-0-U-07-000 138 od 30. maja 2008. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj 118-0-Uvp-08- 000 230 od 16. oktobra 2009. godine kojom je odbio zahtjev kao neosnovan. Vrhovni sud je naveo da su organ uprave i nižestepeni sud ispravno riješili predmetnu upravnu stvar u osporenom aktu, odnosno u pobijanoj presudi i za takva rješenja dali valjane razloge kroz obrazloženje svojih odluka, što znači da pobijana presuda nije zahvaćena nijednim razlogom nezakonitosti predviđenim u članu 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, radi čega je apelantov zahtjev odbijen.

5. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 230 od 16. oktobra 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 013-0-U-07-000 138 od 30. maja 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelanta ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-77/10 (DOO «Proda-mont» iz Doboja) | Sudska praksa | Aktio