Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-881/10 (A. D.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-881/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 881/10 rješavajući apelaciju Amira Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Delića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 003509 09 Gž od 29. januara 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Amir Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Nedžad Imamović advokat iz Tuzle, podnio je 23. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 003509 09 Gž od 29. januara 2010. godine. Apelant je u apelaciji Ustavnom sudu podnio i zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom će se: «Općinskom sudu u Gradačcu naložiti odlaganje izvršenja određene sudske mjere osiguranja, kako je to odlučeno rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 P 003509 09 Gž od 29. januara 2010. godine, koja će biti obavezujuća sve do konačne odluke ustavnog suda po apelaciji».
2. Općinski sud u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 11. novembra 2009. godine donio rješenje broj 28 0 P 003509 06 P kojim je odbijen prijedlog E.D, H.D i A.D (u daljnjem tekstu: predlagači), za donošenje sudske mjere osiguranja koja glasi: «nalaže se apelantu da predlagačima odmah omogući korištenje dijela gospodarske zgrade sagrađena na kč. broj 2209 k.o. Gradačac II, čija je namjena prostor za garažiranje poljoprivrednih mašina i osobnih vozila, tj. da preda u posjed dio tog prostora i to jednu veliku i jednu malu garažu od dvije postojeće velike i dvije postojeće male «pod jednim krovom» bilo koju od velikih garaža i bilo koju od malih garaža».
3. Kantonalni sud je 29. januara 2010. godine donio rješenje broj 28 0 P 003509 09 Gž kojim je uvažena apelantova žalba, prvostepeno rješenje preinačeno i udovoljeno je prijedlogu predlagača za donošenje sudske mjere osigurnja, te je apelantu naloženo da predlagačima odmah omogući korištenje dijela gospodarske zgrade sagrađena na kč. broj 2209 k.o. Gradačac II, čija je namjena prostor za garažiranje poljoprivrednih mašina i osobnih vozila, te da im preda u posjed dio tog prostora i to jednu veliku i jednu malu garažu od dvije postojeće velike i dvije postojeće male pod jednim krovom, bilo koju od velikih garaža i bilo koju od malih garaža, a sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom dva dispozitiva rješenja je odlučeno da ova mjera osiguranja ostaje na snazi do pravomoćne odluke suda o tužbenom i protutužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari. Stavom tri dispozitiva apelant je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 720,00 KM.
4. Prema dokazima u spisu apelant je 11. mart 2010. godine protiv rješenja Kantonalnog suda broj 28 0 P 003509 09 Gž izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu, utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
«Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović