Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-926/10 (M. D.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-926/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 927/10, rješavajući apelaciju Maria Duvnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Maria Duvnjaka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001704 od 12. novembra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000-036 od 17. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mario Duvnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Predrag Kelava, advokat iz Tomislavgrada, podnio je 11. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001704 od 12. novembra 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-
000-036 od 17. aprila 2008. godine
2. Presudom Općinskog suda u Livnu broj 068-2-P-07-000 597 od 30. novembra 2007. godine obavezana je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime razlike neto isplaćenih plaća za period juni-oktobar 2000. godine isplati iznos od po 161,00 KM, a za mjesec novembar i decembar 2000. godine iznos od po 322,00 KM kao i zakonske zatezne kamate na navedene iznose, koje teku od dospjeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa. Tužena je istom presudom obavezana da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 780,00 KM. Tačkom 2. izreke navedene presude apelant je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000-036 od 17. aprila 2008. godine žalba tužene je uvažena i provostepena presuda preinačena tako da je tužbeni zahtjev apelanta za isplatu razlika plaća u iznosima i za period gore navedenim zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka odbijen.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001704 od 12. novembra 2009. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000-036 od 17. aprila 2008. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06), kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena jer visina pobijanog dijela tužbenog zahtjeva nije u iznosu predviđenim članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da se, u skladu sa navedenim, nisu stekli uslovi za primjenu člana 237. stav. 3. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3. e) i k) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, član 6. stav 1., član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redvnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenja takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine)
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000-036 od 17. aprila 2008. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001704 od 12. novembra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga, proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 12. novembra 2009. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. marta 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović