Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-986/10 (I. D.)
Odluka donesena 28. 04. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-986/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 986/10, rješavajući apelaciju Ivice Drmaća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Drmaća podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-005339 od 28. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Drmać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ivan Tomić advokat iz Mostara, podnio je 17. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-005339 od 28. decembra 2009. godine.
2. Apelant je pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 25. septembra 2002. godine pokrenuo parnični postupak protiv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) zastupane po Federalnom pravobraniteljstvu radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa i to neisplaćenih razlika na ime plaća i neisplaćenih plaća sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 44.120,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj Pr-848/02 od 8. aprila 2008. godine utvrđeno je da se tužba apelanta smatra povučenom. U obrazloženju navedenog rješenja je istaknuto da na pripremno ročište zakazano za 19. novembar 2007. godine nije pristupio uredno obaviješteni punomoćnik apelanta, te da je umjesto njega pristupio njegov pripravnik, bez valjane punomoći. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da se na odgođenom pripremnom ročištu zakazanom za 8. april 2008. godine nije pojavio niko ni za apelanta ni za tuženu stranu, niti je do navedenog datuma dostavljena tražena ponomoć. Prema pouci o pravnom lijeku apelant je imao pravo žalbe na navedeno rješenje u roku od 15 dana od dana dostavljanja.
4. Nakon navedenog, apelant je putem punomoćnika 16. aprila 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Rješenjem Općinskog suda broj Pr-848/02-A od 8. jula 2008. godine prijedlog je odbijen uz obrazloženje da punomoćnik apelanta nije opravdao niti dokazao razloge izostanka sa ročišta, uz ocjenu da je ponašenje punomoćnika apelanta krajnje neodgovorno. Na kraju rješenja navedeno je da protiv istog nije dozvoljena posebna žalba u skladu sa članom 333. stav 2. Zakona o Praničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 53/03, 73/05 i 19/06)
5. Rješenjem Općinskog suda broj Pr-848/02-A od 6. avgusta 2008. godine odbačena je žalba apelanata podnesena protiv rješenja broj Pr-848/02 od 8. aprila 2008. godine zbog neblagovremenosti. Obrazlažući svoje rješenje Općinski sud je naveo da je punomoćnik apelanta osporeno rješenje primio 14. aprila 2008. godine, a da je žalba na isto podnesena 4. avgusta 2008.godine, dakle, nakon proteka žalbenog roka od 15 dana.
6. Apelant se nije direktno pozvao na povrede svojih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz priložene dokumentacije u spisu i iz navoda apelacije proizilazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju nadležni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, obzirom da apelant, odnosno njegov punomoćnik, nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant, odnosno njegov punomoćnik, je morao pristupati zakazanim ročištima odnosno blagovremeno pravdati izostanke ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći, blagovremeno podnijeti žalbu na rješenje Općinskog suda broj Pr-848/02 od 8. aprila. 2008. godine u skladu sa poukom o pravnom lijeku u roku od 15 dana. Prema tome. Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović