Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1150/10 (M.R.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1150/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP-1150/10, rješavajući zahtjev M. R. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. R. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banja Luke, podnio je 2. aprila 2010 godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, Posebnog odjeljenja za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud), br. 011-0-Kv-10-

000 009-p od 29. marta 2010. godine i br. 011-0-Kpp-10-000 032-p od 24. marta 2010. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje pobijanih rješenja, jer sud o žalbi protiv prvostepenog rješenja nije odlučio zakonom propisanom roku, zbog čega je trebao biti pušten iz pritvora.

2. Rješenjem sudije za prethodni postupak Okružnog suda, broj 011-0-Kpp-10-000 032-p od 24. marta 2010. godine apelantu je zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo organizovanog kriminala iz člana 383. a). stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06, u daljnjem tekstu: KZ RS), u vezi sa krivičnim djelom zloupotrebe službenog djela ili ovlaštenja u podstrekavanju i pomaganju iz člana 347. stav 4 u vezi sa stavom 3. KZ RS, u vezi sa članom 24. i 25. istog zakona i krivičnim djelom manipulacije cijena i širenja lažnih informacija iz člana 292. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka a) i b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 92/06), određen pritvor zbog pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka a) i b) Zakona o krivičnom postupku -prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 100/09, u daljnjem tekstu: ZKP) u trajanju najduže do mjesec dana, počev od 23. marta 2010. godine u 10,00 sati kao dana i časa lišenja slobode, tako da po ovom rješenju pritvor može trajati najduže do 23. aprila 2010. godine do 10,00 sati.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na prijedlog za određivanje pritvora Okružnog tužilaštva Banja Luka, Posebnog tužilaštvo za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: tužilaštvo), broj KT-ST-11/10 od 24. marta 2010. godine, sudija za prethodni postupak Okružnog suda donio rješenje o određivanju pritvora apelantu i ostalim osumnjičenim licima, protiv kojih tužilaštvo vodi istragu da su počinili krivična djela pobliže označena izrekom ovog rješenja. Prijedlog tužilaštva je obrazložen postojanjem osnovane sumnje da su apelant i ostali osumnjičeni u periodu od 1. aprila 2009. godine do 13. augusta 2009. godine kao pripadnici zločinačkog udruženja organizovanog radi izvršenja krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja te manipulacija cijenama i širenja lažnih informacija na štetu preduzeća Medicinska elektronika a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: preduzeće: Medicinska elektronika) i Republike Srpske, odnosno sa zadatakom da izvrše manipulacije u cijenama na tržištu hartija od vrijednosti, te da utiču na smanjenje cijene akcija preduzeća Medicinska elektronika, a sve u namjeri nezakonitog pribavljanja 34,95% akcija preduzeća Medicinska elektronika iz portfelja akcijskog fonda i fonda za restituciju Republike Srpske kojim akcijama je upravljao IRBRS, u namjeri pribavljanja imovinske koristi članovima udruženja. Udruženje su činili Ž. K. u svojstvu direktora preduzeća Medicinska elektronika, B. G. u svojstvu direktora Investiciono Razvojne banke Republike Srpske (u daljnjem tekstu: IRBRS), D. C. u svojstvu rukovodioca odjeljenja za upravljanje portfeljom hartija od vrijednosti IRBRS i člana Nadzornog odbora preduzeća Madicinska elektronika, N. B. u svojstvu rukovodioca odjeljenja za plasmane privredi u Sektoru za plasmane IRBRS i člana Upravnog odbora preduzeća Medicinska elektronika i apelant kao direktor preduzeća Grand „Trade“ d.o.o. Banja Luka. Na temelju izvedenih dokaza Okružni sud je utvrdio da postoji osnovana sumnja da su apelant kao i ostali osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret na način, vrijeme i mjestu kako je to opisano u činjeničnom opisu naredbe za sprovođenje istrage tužilaštva od 24. marta 2010. godine. Vezano za postojanje zakonskih uslova za određivanje pritvora apelantu sud je ocijenio da je opravdan pritvorski osnov iz člana 97. stav 1. tačka a) ZKP, jer je kako to stoji u naredbi tužilaštva apelant je državljanin Republike Srbije, a što ni sam apelant ne spori, da u Republici Srbiji ima svoju imovinu, te s obzirom na težinu krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret, a to je predviđena kazna zatvora od najmanje 5 godina za krivično djelo iz člana 383. a) stav 2. KZ RS, kazna zatvora od 2 do 10 godina za krivično djelo iz člana 347. stav 4. u vezi sa stavom 3. i članom 24. i 25. KZ RS, (jer se izvršilac može kazniti kao da je to krivično djelo sam učinio), a što sve predstavlja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, pogotovo kod činjenice da apelant sa pasošem Republike Srbije bez problema može napustiti i tu teritoriju. Takođe sud je obrazložio da postoji i osnovan pritvorski osnov iz člana 197. stav 1. tačka b), jer iz naredbe za sprovođenje istrage tužilaštva proizilazi da je u daljnjem toku istrage potrebno saslušati 30 svjedoka na okolnost prodaje akcija preduzeća Medicinska elektronika po cijeni od 0,05 KM po akciji, na okolnost dobijanja novčane naknade za vrijednost akcija mimo berze, kao i zbog bojazni uticaja na svjedoke i mogućnosti ometanja krivičnog postupaka, kao i činjenice da tužilaštvo tek treba da utvrdi identitet uprave IRBRS koji su dana 13. augusta 2009. godine prisustvovali sjednici IRBRS, i iz ostalih razloga koje je sud detaljno naveo u predmetnom rješenju. Shodno navedenom apelantu i ostalim osumnjičenim je određen pritvor na osnovu člana 199. stav 1. ZKP.

4. Vijeće Okružnog suda je rješenjem, broj 011-0-Kv-10-000 009-P od 29. marta 2010. godine, odbilo kao neosnovane žalbe apelanta i ostalih osumnjičenih izjavljene protiv rješenja Okružnog suda od 24. marta 2010. godine, dok je uz uvažavanjem žalbe tužilaštva preinačio rješenje Okružnog suda od 24. marta 2010. godine, tako da je apelantu i ostalim osumnjičenim određen pritvor i po pritvorskom osnovu iz tačke g) stava 1. člana 197. ZKP. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud ispitujući rješenje od 24. marta 2010. godine u dijelu koji se osporava žalbom tužilaštva i uvidom u priloge spisa utvrdio da je žalba tužilaštva osnovana, te da je neprihvatljiv zaključak ovog suda u pogledu nepostojanja objektivnih uslova za određivanje pritvora apelantu po pritvorskom osnovu iz tačke g) stava 1. člana 197. ZKP, jer se za krivična djela koja se apelantu stavljaju na teret može izreći kazna zatvora deset godina i više, čime je po ocjeni ovog suda svakako ispunjen i objektivni uslov za određivanje pritvora i po navedenom pritvorskom osnovu. Sud je odbio kao neosnovane žalbene navode apelanta da se pobijano rješenje temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, kojim apelant osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret, kao i zbog postojanja posebnih pritvorskih osnova. Suprotno njegovim tvrdnjama zaključeno je da su sudovi u osporenim rješenjem dali iscrpno obrazloženje u pogledu osnovane sumnje da je počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret, a koje obrazloženje u cijelosti kao pravilno prihvata i vijeće ovog suda. Takođe, vijeće je zaključilo da će se u daljnjem toku istrage detaljno konkretizovati uloga svakog od osumnjičenih u izvršenju ovih krivičnih djela, a što i jeste smisao istrage. Vijeće ovog suda je dalje odbilo kao neosnovane žalbene navode apelanta u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga iz tačke a) i b) člana 197. ZKP, jer zaključke u pobijanom rješenju o osnovanosti posebnih pritvorskih razloga u cijelosti kao pravilne prihata i ovo vijeće. Iz navedenih razloga vijeće Okružnog suda je na na osnovu člana 336. stav 3. ZKP donijelo odluku kao u izreci ovog rješenja.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stava 3. i 4. Evropske konvencije, te člana 13. Evropske konvencije. Apelant se žali da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravičnu suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, jer kako ističe odredbe ZKP ne propisuju razloge navedene u obrazloženju pobijanih rješenja kao razloge za određivanje pritvora. Apelant se takođe žali na povredu prava na presumciju nevinosti koje navode ne obrazlaže. U vezi povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost, apelant navodi da pobijana rješenja ne daju razloge iz kojih se može osnovano zaključiti da će ometati istragu uticajem na svjedoke. Takođe, apelant navodi da je sud o žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja kojim mu je određen pritvor odlučio nakon isteka roka od 48 sati za odlučivanje po žalbi, a koji rok je propisan odredbama ZKP. Vezano za povredu prava na djelotvoran pravni lijek apelant tvrdi da se sud nije izjasnio o njegovim navodima iz žalbe, i razlozima neprihvatanja tih navoda.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelant smatra da njegovi navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost i kršenju prava na pravično suđenje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1150/10 (M.R.) | Sudska praksa | Aktio