Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2869/08 (G. B.)

Odluka donesena 28. 04. 2010.

  • Stanarsko pravo
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2869/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine, u predmetu broj AP 2869/08, rješavajući apelaciju Gojka Bućana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Bućana podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda broj Gž- 1647/04 od 11. maja 2005. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud II) broj P-1231/01 od 5.

decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko Bućan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 22. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda broj Gž-1647/04 od 11. maja 2005. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud II) broj P-1231/01 od 5. decembra 2003. godine. Apelant je 22. januara 2009. godine dopunio apelaciju na način da je precizirao odluke sudova koje osporava.

2. Presudom Općinskog suda II broj P-1231/09 od 5. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž- 1647/04 od 11. maja 2005. godine, utvrđeno je da je apelant stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Sarajevu, ulica Džemala Bijedića broj 90/8. Protiv navedenih presuda apelant je 26. jula 2005. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti.

3. Rješenjem Općinskog suda broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000595 od 7. januara 2009. godine odbačen je kao nepotpun apelantov prijedlog označen kao «zahtjev za zaštitu zakonitosti».

4. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je dopisom od 13. januara 2006. godine pozvao apelanta da uredi podnesak i da se izjasni koji je vanredni pravni lijek htio izjaviti, iz razloga jer «u novom Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 53/03; u daljnjem tekstu: ZPP) zahtjev za zaštitu zakonitosti nije predviđen kao vanredni pravni lijek, a iz apelantovog podneska se ne može zaključiti da li je apelant podnio zahtjev za ponavljanje postupka u smislu člana 258. ZPP ili reviziju u smislu člana 257. ZPP». Nadalje, Općinski sud je naveo da je upozorio apelanta na posljedice odbacivanja njegovog podneska kao nepotpunog, ukoliko u roku od 8 dana isti ne uredi.

5. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda broj P-1231/01 od 1. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-000595 od 7. januara 2009. godine, odbačen je kao nepotpun apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno pitanje, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o zahtjevu za zaštitu zkonitosti, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

8. U vezi sa tim, Ustavni sud smatra da u postupku, koji je se tiče odlučivanja o dopustivosti vanrednog pravnog lijeka, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime iz obrazloženja osporenog rješenja je vidljivo da apelant na traženje suda nije uredio svoj podnesak i izjasnio se koji je vanredni pravni lijek želio izjaviti, te je sud njegov zahtjev odbacio kao nepotpun. Stoga, Ustavi sud zaključuje da ishod ili «posljedica» predmetnog postupka u kojem je odlučivano o procesnim pitanjima, nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. U skladu navedenim Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelant također navodi da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija rješenje doneseno u postupku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, za koji je Ustavni sud već zaključio da se nije ticao građanskih prava apelanata, a ni prava na dom i imovinu. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2869/08 (G. B.) | Sudska praksa | Aktio