Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2656/08 (M. G.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Bračna stečevina
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2656/08

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2656/08, rješavajući apelaciju Marice Gabud, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Marice Gabud.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj P-782/01 i Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj 001-0-Gž-06-000 988.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, po hitnom postupku, donese odluku o apelanticinoj reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-06-000 988 od 7. novembra 2008. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Marici Gabud, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Marica Gabud (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 2. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), radi utvrđivanja bračne i vanbračne tečevine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 9. septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. decembra 2008. godine, a Općinski sud 25. septembra 2008. godine.

4. Ustavni sud je 29. januara 2010. godine od Vrhovnog suda zatražio na uvid spis broj 070-0- Rev-09-00038. Vrhovni sud je traženi spis dostavio 5. februara 2010. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda dostavljeni su apelantici 7. januara 2010. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda, kao i iz činjenica koje su utvrđene uvidom u spis Vrhovnog suda, mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 10. septembra 2001. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Merse Filekovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja bračne i vanbračne tečevine. Općinski sud je tuženom dostavio tužbu na odgovor 17. septembra 2001. godine.

8. Općinski sud je ročište zakazano za 10. januar 2002. godine odgodio za 26. mart 2002. godine jer je dostava poziva za tuženog vraćena uz napomenu da je otputovao. Ročištu zakazanom za 26. mart 2002. godine ponovo nije pristupio tuženi, a apelanticin punomoćnik je obavijestio sud da ima saznanja da tuženi boravi u Sloveniji pa je sljedeće ročište odloženo za 31. maj 2002. godine. Od Policijske uprave Bihać (u daljnjem tekstu: Policijska uprava) istovremeno je zatražena provjera tačne adrese mjesta boravka tuženog u Sloveniji, a od Ministarstva pravde FBiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde) je zatražena pravna pomoć radi utvrđenja tačne adrese tuženog. Ovom ministarstvu su, također, ujedno dostavljeni poziv i dostavnica za tuženog za ročište zakazano za 31. maj 2002. godine, uz molbu da se dostavi tuženom a da se uredno potpisana dostavnica vrati sudu.

9. Ročište zakazano za 31. maj 2002. godine Općinski sud je odložio za 14. oktobar 2002. godine uvažavajući zamolnicu Ministarstva pravde kojom je od suda zatražen rok od pet do šest mjeseci za postupanje povodom njegovog podneska. Ročište od 14. oktobra 2002. godine Općinski sud je odložio za 19. decembar 2002. godine jer je tuženi poziv za ovo ročište, upućen putem Ministarstva pravde, primio 6. juna 2002. godine.

10. Općinski sud je 14. oktobra 2002. godine primio podnesak tuženog kao i punomoć tuženog kojom opunomoćuje advokata Merhunisa Dedića iz Bihaća da ga zastupa u predmetnom parničnom postupku.

11. Na ročištu održanom 19. decembra 2002. godine, kojem su pristupili i apelantica i punomoćnik tuženog, Općinski sud je prihvatio apelanticin prijedlog da se radi identifikacije nekretnina, porodične kuće apelantice i tuženog, provede vještačenje posredstvom vještaka geometra, zatim da se od Porezne uprave-Ispostave Bihać (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) zatraži da dostavi podatak o ostvarenoj dobiti tuženog za period od 1983. godine pa nadalje, a od DOO «Šipad» Bihać (u daljnjem tekstu: preduzeće «Šipad») podatke o primanjima tuženog koje je ostvarivao kao zaposlenik nekadašnje firme «Fagus», uz napomenu da je tražene podatke potrebno dostaviti do 24. januara 2003. godine. Sud je rješenjem na okolnost provođenja vještačenja imenovao stalnog sudskog vještaka geometra Ibrahima Mujadžića. Sljedeće ročište je zakazano za 24. januar 2003. godine.

12. Porezna uprava je podneskom od 6. januara 2003. godine obavijestila sud da tuženi, prema evidenciji ovog organa, nije evidentiran kao porezni obveznik, a preduzeće «Šipad» je podneskom od 24. januara 2003. godine obavijestilo sud da nije u mogućnosti dostaviti tražene podatke o primanju imenovanog.

13. Na ročištu održanom 24. januara 2003. godine vještak geometar je na licu mjesta izvršio identifikaciju nekretnina parničnih stranaka i sud je odložio zakazivanje novog ročišta dok vještak sudu ne dostavi skicu lica mjesta. Vještak je navedenu skicu dostavio 24. aprila 2003. godine.

14. Apelantica je podneskom od 14. maja 2003. godine predložila sudu izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka Šemse Fileković, Fehima Filekovića, Mehmeda Delalića, Huseina Beganovića i Osmana Dulića. Općinski sud je na ročištu održanom 12. juna 2003. godine donio rješenje da se radi izvođenja dokaza saslušaju svjedoci koje je predložila apelantica i raspravu je odložio za 7. august 2003. godine radi pismenog pozivanja svjedoka. Ročište od 7. augusta 2003. godine sud je odložio za 17. septembar 2003. godine jer svjedoci koji su uredno obaviješteni nisu pristupili zakazanom ročištu. Na ročištu održanom 17. septembra 2003. godine sud je saslušao svjedoke koji su pristupili ročištu i novo ročište je zakazao za 20. novembar 2003. godine, uz izdavanje naredbe sudskoj policiji za prinudno dovođenje svjedoka Huseina Beganovića i Osmana Dulića na sljedeće ročište. Ročište zakazano za 20. novembar 2003. godine je odloženo za 12. decembar 2003. godine uz saglasnost parničnih stranaka.

15. Na ročištu održanom 12. decembra 2003. godine sud je donio rješenje kojim je glavnu raspravu zakazao za 9. i 10. februar 2004. godine. Također je usvojio apelanticin prijedlog za angažiranje vještaka građevinske struke koji će izvršiti vještačenje na okolnost pregleda i premjeravanja porodične kuće parničnih stranaka. Sud je 16. januara 2004. godine donio rješenje kojim je odredio da će građevinsko vještačenje izvršiti stalna sudska vještakinja Suada Mustafić, kojoj je naloženo da nalaz vještačenja dostavi sudu najkasnije do 28. januara 2004. godine. Nalaz i mišljenje spomenute vještakinje je dostavljen sudu 28. januara 2004. godine pa je sud novo ročište zakazao za 9. februar 2004. godine.

16. Na ročištu održanom 9. februara 2004. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je sljedeće ročište odložio na neodređeno vrijeme zbog odlaska postupajućeg sudije na drugu dužnost, o kojem će stranke naknadno biti obaviještene pismenim putem.

17. Apelantica je 13. januara 2006. godine urgencijom predsjedniku Općinskog suda zatražila postupanje povodom njene tužbe.

18. Općinski sud je održao ročište 14. februara 2006. godine, koje je uz saglasnost punomoćnika stranaka odloženo za 27. februar 2006. godine, radi pokušaja mirnog rješavanja spora. Sud je nakon neuspjelog pokušaja mirnog rješavanja spora rješenjem zakazao glavnu raspravu za 23. mart 2006. godine. Glavna rasprava je održana i zaključena 23. marta 2006. godine.

19. Općinski sud je Presudom broj P-782/01 od 21. aprila 2006. godine utvrdio da su nekretnine pobliže označene stavom 1. izreke presude bračna tečevina i imovina stečena u vanbračnoj zajednici apelantice i tuženog, te da je apelanticin udio u toj imovini ½ i udio tuženog ½, i da će se apelantica, kada se steknu uvjeti, upisati, na osnovu ove presude, kao vlasnik i posjednik sa dijelom od ½ u zemljišnim i katastarskim knjigama. Također je utvrđeno da bračnu i vanbračnu tečevinu apelantice i tuženog čine pokretne stvari pobliže označene stavom 2. izreke presude, te da je apelanticin udio u navedenim pokretnim stvarima ½ a udio tuženog ½. Sud je, također, odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj preda u posjed ½ nekretnina iz stava 1. izreke presude, te pokretnih stvari iz stava 2. izreke presude, kao i tužbeni zahtjev da se tuženi obaveže da joj na ime njenog udjela u bračnoj tečevini isplati iznos od 23.000.00 KM.

20. Apelantica je protiv Presude Općinskog suda broj P-782/01 od 21. aprila 2006. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu 15. maja 2006. godine. Kantonalni sud je kompletan spis Općinskog suda zaprimio 14. jula 2006. godine.

21. Apelantica je 13. juna 2007. godine i 2. juna 2008. godine podnosila urgencije predsjedniku Kantonalnog suda radi postupanja tog suda povodom njene žalbe.

22. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-06-000 988 od 7. novembra 2008. godine apelanticinu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je obavezao tuženog da apelantici na ime troškova parničnog postupka nastalih u postupku pred prvostepenim sudom naknadi iznos od 6.314.00 KM sa zateznom kamatom počevši od 21. aprila 2006. godine pa do isplate. U preostalom dijelu apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda je u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva potvrđena. Apelanticin zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 590,00 KM je, također, odbijen kao neosnovan, a žalba tuženog u cijelosti je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva potvrđena.

23. Apelantica je 15. decembra 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv Presude Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06- 000 988. Postupak povodom revizije je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelantica se žali da joj je u parničnom postupku koji je pokrenula tužbom 10. septembra 2001. godine pred Općinskim sudom radi utvrđivanja bračne i vanbračne tečevine povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je od podnošenja tužbe Općinskom sudu pa do podnošenja apelacije Ustavnom sudu prošlo punih osam godina. Apelantica je opisala hronološki tok postupka od podnošenja tužbe Općinskom sudu i tok postupka pred Kantonalnim sudom povodom žalbe koju je izjavila protiv prvostepene presude. S tim u vezi je istakla da je Općinski sud bio ažuran i uredno zakazivao ročišta do 9. februara 2004. godine, a da je nakon toga novu raspravu zakazao tek nakon dvije godine, što smatra pretjerano dugim periodom. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500.00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

25. Kantonalni sud je, umjesto odgovora na apelaciju, dostavio Presudu ovog suda broj 001-0-Gž- 06-000 988 od 7. novembra 2008. godine.

26. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su tačni apelanticini navodi da je tužbu ovom sudu radi utvrđivanja bračne i vanbračne tečevine protiv tuženog podnijela 10. septembra 2001. godine, koja je po svojoj prirodi dosta složena, te da je ovaj sud nakon izvršene reforme pravosuđa 2004. godine okončao postupak u ovom predmetu tek u aprilu 2006. godine. Općinski sud je, također, istakao problem preopterećenosti suda velikim brojem predmeta. Dalje, u pogledu rješavanja konkretnog predmeta, ovaj sud je naveo da se ne može izjašnjavati, ali i da smatra da nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji.

V. Relevantni propisi

27. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. Apelantica se poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, to pravo sadrži pravo na «suđenje u razumnom roku». Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje jer smatra da Općinski i Kantonalni sud nisu u razumnom roku donijeli odluke o njenoj tužbi, odnosno žalbi, pa je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva.

31. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

33. Apelantica se žali zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka koji je pokrenula tužbom pred Općinskim sudom 10. septembra 2001. godine radi utvrđivanja bračne i vanbračne tečevine, te na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povodom žalbe koju je izjavila protiv prvostepene presude 15. maja 2006. godine. Zbog toga, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

35. Apelantica je 10. septembra 2001. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi utvrđivanja bračne i vanbračne tečevine. U vrijeme odlučivanja o apelaciji postupak povodom apelanticine revizije izjavljene protiv drugostepene odluke još traje pred Vrhovnim sudom. Dakle, od podnošenja tužbe je proteklo osam godina i sedam mjeseci a konačna odluka još nije donesena, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku radi utvrđivanja apelanticinog udjela u imovini stečenoj tokom trajanja bračne i vanbračne zajednice sa tuženim. Dakle, Općinski sud je trebalo da utvrdi udio apelantice i tuženog u zajednički stečenoj imovini, prema relevantnim odredbama Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud primjećuje da su sudovi u dokaznom postupku radi utvrđivanja relevantnih činjenica izveli brojne dokaze, vještačenjem vještaka geodetske i građevinske struke na okolnost identifikacije i sadržaja nekretnina parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, kao i uvidom u relevantnu dokumentaciju. Prema tome, Ustavni sud na osnovu dokaza predočenih ovom sudu zaključuje da se predmetni postupak prema svojoj suštini i dokazima može smatrati složenim.

37. Uvidom u predmetni spis, Ustavni sud je zaključio da apelantica ničim nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka jer nije koristila bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, apelantica je aktivno učestvovala u toku postupku pred redovnim sudovima, te je koristila sva zakonom raspoloživa pravna sredstva u okviru Zakona o parničnom postupku, kako bi se utvrdila osnovanost njenog tužbenog zahtjeva i kako bi u što kraćem roku dobila konačnu meritornu odluku. Također, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom više puta urgirala radi postupanja ovih sudova, pa je time nastojala da se ovaj sudski postupak što prije okonča.

38. U konkretnom postupku se radilo o parničnom postupku koji je pred Općinskim sudom započeo 10. septembra 2001. godine i u kojem je prvostepena odluka donesena nakon četiri godine i osam mjeseci. Ustavni sud uočava da je prvostepeni sud od apelanticinog podnošenja tužbe do februara 2004. godine aktivno postupao, budući da je zakazao i održao deset ročišta, da je izveo brojne dokaze, vještačenjem vještaka različite struke, saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka i druge relevantne dokaze. Nakon tog perioda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud na ročištu od 9. februara 2004. godine odložio zakazivanje rasprave na neodređeno vrijeme zbog odlaska postupajućeg sudije na drugu dužnost, i da je sljedeće ročište zakazao tek u februaru 2006. godine. Dakle, Općinski sud dvije godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, da bi nakon apelanticine urgencije iz januara 2006. godine predsjedniku suda za postupanje povodom tužbe zakazao raspravu i nakon toga u roku od jednog mjeseca donio prvostepenu odluku (april 2006. godine). Iz navedenog proizlazi da se period neaktivnosti koji je trajao dvije godine može u cijelosti staviti na teret Općinskom sudu. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud kao razlog predmetne dužine trajanja postupka naveo veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom broju predmeta, kao valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U vezi sa daljnjim tokom postupka, Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud postupak povodom apelanticine žalbe okončao 7. novembra 2008. godine, dakle u periodu od dvije godine i šest mjeseci. Imajući u vidu da je zakonodavac propisao rokove za postupanje sudova u pogledu donošenja odluke povodom žalbi, koje ovaj sud u konkretnom slučaju nije ispoštovao, zatim da je ovaj sud odluku donio na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku tako što je apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu odluku, te s obzirom na to da je apelantica u dva navrata podnosila urgencije predsjedniku suda za postupanje povodom njene žalbe, Ustavni sud ukazuje na neefikasan rad drugostepenog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, također, doprinio dužini konkretnog postupka u cjelini jer je postupak pred prvostepenim i drugostepenim sudom trajao ukupno sedam godina i četiri mjeseca i u kojem periodu su donesene dvije odluke.

39. Imajući u vidu navedeno, posebno činjenicu da apelantica svojim postupanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

40. Iako nije ispitivao razumnost dužine postupka pred Vrhovnim sudom u pogledu apelanticine izjavljene revizije na Presudu Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000 988 od 7. novembra 2008. godine, budući da apelantica to nije ni tražila, Ustavni sud, s obzirom na utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u ovoj pravnoj stvari.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. Apelantica traži da joj se dosudi nematerijalna šteta u iznosu od 1.500.00 KM zbog toga što u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom nije donesena konačna odluka u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

42. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

43. U konkretnom slučaju, budući da se radi o postupku koji nije zahtijevao hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupno 750,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, povreda navedenog prava se ogleda u tome što su Općinski i Kantonalni sud doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka povodom tužbe radi utvrđivanja bračne i vanbračne tečevine, koji traje duže od osam godina i još nije završen, a Ustavni sud nije utvrdio bilo kakav apelanticin doprinos dužini trajanja postupka.

46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2656/08 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio