Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-956/08 (R. B.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-956/08

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 956/08, rješavajući apelaciju Radeta Bogojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Radeta Bogojevića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Derventi broj: 13 84 P 001010 10 P3.

Nalaže se Osnovnom sudu u Derventi da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj: 13 84 P 001010 10 P3, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Radetu Bogojeviću iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Derventi i Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Rade Bogojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Zajednički advokatski ured „Isaković-Barišić“ Sarajevo, podnio je 26. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka u predmetu Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 13 84 P 001010 10 P3.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 2. aprila i 14. jula 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio 21. novembra 2008. godine odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 13. aprila 2010. godine.

5. Ustavni sud je 2. oktobra 2009. godine i 26. marta 2010. godine zatražio na uvid spis broj: 13 84 P 001010 10 P3. Osnovni sud je dostavio spis 31. marta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je 9. oktobra 1991. godine pokrenuo parnični postupak protiv Općine Derventa i Republičkog fonda za puteve BiH Sarajevo radi naknade štete. U obrazloženju tužbenog zahtjeva apelant je naveo da je projektom izgradnje zaobilaznice na dionici raskrsnice Žirovina- Rabić bilo predviđeno rušenje njegovih nekretnina - kuće i pomoćnih objekata (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine), da mu je obećano da će se sporne nekretnine rušiti, a da će on u zamjenu dobiti stan i pravičnu naknadu. Međutim, umjesto navedenog izvršeno je izmještanje zaobilaznice, ali neposredno uz sporne nekretnine, koje se sada nalaze u „bari“, što je utjecalo na to da su postale neuvjetne za stanovanje, zbog čega on potražuje štetu u visini od 4.500.000 dinara.

8. Republički fond za puteve BiH Sarajevo, kao drugotuženi (u daljnjem tekstu:

drugotuženi), 27. novembra 1991. godine dostavio je odgovor na tužbu.

9. Osnovni sud je 18. novembra, 5. decembra, 16. decembra 1991. godine i 10. januara 1992. godine održao ročišta koja je, uglavnom, odgađao, jer prvotužena Općina Derventa (u daljnjem tekstu: prvotužena), odnosno drugotuženi, nisu pristupili, i zbog pribavljanja podataka i dokumentacije od Općinskog sekretarijata za urbanizam. Osnovni sud je u više navrata urgirao da dobije tražene podatke, posljednji put 20. marta 1992. godine.

10. Osnovni sud je 13. jula 2001. godine održao ročište, novo zakazao za 19. septembar 2001. godine koje je odgodio, jer je apelant podneskom od 6. septembra 2001. godine zatražio odgodu ročišta zbog toga što njegov opunomoćenik nije mogao pristupiti. Novo ročište je zakazao za 4. decembar 2001. godine, koje je također odgodio za 28. decembar 2001. godine, jer prvotužena i drugotuženi nisu pristupili.

11. Osnovni sud je održao ročište 28. decembra 2001. godine na kojem je apelant uložio podnesak kojim je preinačio tužbeni zahtjev i tražio naknadu štete u iznosu od 15.000,00 KM, kao drugotuženog označio Republičku direkciju za puteve Republike Srpske, i kojim je obavijestio sud o promjeni opunomoćenika.

12. Apelant je tokom postupka, zbog statusnih promjena, kao drugotuženog označio Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“.

13. Osnovni sud je održao ročište 19. aprila 2002. godine na kojem je predloženo vještačenje i koje je odgodio na neodređeno vrijeme. Apelant je 19. jula 2002. godine urgirao da se odredi vještačenje.

14. Osnovni sud je 4. oktobra 2002. godine održao ročište koje je odgođeno na neodređeno vrijeme zbog pribavljanja potrebne dokumentacije.

15. U spisu se nalazi službena zabilješka u kojoj je konstatirano da je apelant u julu 2001. godine tražio da sud na raspravu ne poziva njegovu suprugu i prijašnjeg opunomoćenika.

16. Iz naredbe predsjednika Osnovnog suda, bez datuma, slijedi da je postupajućem sudiji naloženo hitno donošenje odluke u ovom predmetu.

17. Osnovni sud je 19. novembra 2002. godine održao ročište koje je odgodio na neodređeno vrijeme, a 20. novembra 2002. godine zatražio od Projektantskog zavoda za putove i mostove „Traser“ Sarajevo da izvrši vještačenje.

18. Osnovni sud je 10. februara 2003. godine donio rješenje kojim je odredio da građevinsko vještačenje izvede vještak S.O., koji je 9. jula 2003. godine dostavio stavove u pogledu vještačenja.

19. Osnovni sud je održao ročište 1. augusta 2003. godine, te ročište 15. septembra 2003. godine na kojem je određeno da građevinsko vještačenje izvede vještak S.Ž. i naloženo da se dostave nalaz i mišljenje u roku od 30 dana.

20. Apelant je 9. oktobra 2003. godine, pored postojećeg tužbenog zahtjeva, podnio novi tužbeni zahtjev kojim je tražio da se prvotužena i drugotuženi obavežu na instaliranje saobraćajne signalizacije iznad spornih nekretnina.

21. Apelantov opunomoćenik je 13. oktobra 2003. godine dostavio podnesak kojim je obavijestio Osnovni sud da nije u mogućnosti prisustvovati ročištu zakazanom za 14. oktobar 2003. godine, koje je Osnovni sud održao i na kojem je konstatirao da vještak nije dostavio nalaz i mišljenje.

22. Republičko javno pravobranilaštvo Republike Srpske, čiji zamjenik ima sjedište u Doboju, 8. decembra 2003. godine dostavilo je Osnovnom sudu izjašnjenje prvotužene i drugotuženog po tužbi.

23. Vještak građevinske struke S.Ž. je 25. maja 2004. godine dostavila nalaz i mišljenje.

24. Apelant se obraćao i instituciji Ombdusmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, a Osnovni sud je 26. februara 2004. godine obavijestio ovu instituciju o stanju predmeta.

25. Osnovni sud je 21. decembra 2004. godine obavijestio parnične stranke da će se ročište održati 21. januara 2005. godine, koje nije održano zbog bolesti sudije.

26. Apelant je 10. januara 2005. godine dostavio podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev, a 12. januara 2005. godine dostavio podnesak kojim je tražio dopunu vještačenja.

27. Osnovni sud je 12. aprila 2005. godine obavijestio parnične stranke da će se ročište održati 3. maja 2005. godine, koje je odgodio za 31. maj 2005. godine zbog neuredne dostave drugotuženom i koje je, također, odgodio i novo zakazao za 23. jun 2005. godine koje je održao.

28. Osnovni sud je 31. augusta 2005. godine održao uviđaj na licu mjesta.

29. Osnovni sud je odredio da dopunu vještačenja izvrši vještak S.Ž., koja je dopunu dostavila u septembru 2005. godine.

30. Osnovni sud je održao ročište 27. septembra 2005. godine, koje je odgodio za 24. oktobar 2005. godine i koje je održao. Na tom ročištu je određeno da građevinsko vještačenje izvede vještak saobraćajnog smjera S.B. na apelantov prijedlog. Ročište za glavnu raspravu Osnovni sud je zakazao za 5. decembar 2005. godine, koje je odgodio jer vještak S.B. nije sačinio nalaz.

31. Apelant je 9. decembra 2005. godine preinačio tužbeni zahtjev, a apelantova supruga je 21. decembra 2005. godine dostavila podnesak sudu kojim je dostavila određenu dokumentaciju.

32. Osnovni sud je 27. decembra 2005. godine održao ročište za glavnu raspravu.

33. Apelant je 26. januara 2006. godine precizirao tužbeni zahtjev, a Osnovni sud je 1. marta 2006. godine održao nastavak glavne rasprave koja je, na apelantov prijedlog, odgođena zbog pribavljanja dokaza radi preciziranja tužbenog zahtjeva, u skladu sa izvedenim dokazima na pripremnom ročištu.

34. Apelant je 20. marta 2006. godine precizirao tužbeni zahtjev.

35. Nastavak glavne rasprave Osnovni sud je održao 5. aprila 2006. godine, a 10. aprila 2006. godine zaključio glavnu raspravu.

36. Osnovni sud je donio Presudu broj 13 84 P 001010 01 od 7. jula 2006. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da mu prvotužena i drugotuženi osiguraju zemljište iste klase i površine i stan sa garažom iste prostornosti u Derventi zbog štete koja je nastala na spornim nekretninama. Istom presudom odbijena su dva alternativno postavljena tužbena zahtjeva, a usvojen alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio iznos od 60. 225, 40 KM i troškove postupka.

37. Odlučujući o žalbama, Okružni sud je donio Rješenje broj 013-0-Gž-06-000 814 od 14. decembra 2007. godine, kojim je ukinuo presudu Osnovnog suda u dosuđujućem dijelu i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da obrazloženje nije u skladu sa izrekom presude.

38. Osnovni sud je 11. decembra 2007. godine zakazao pripremno ročište za 14. februar 2008. godine, koje je i održao. Na ročištu je predloženo da vještak O.L. izvrši saobraćajno vještačenje. Osnovni sud je 15. aprila 2008. godine održao ročište i odredio saobraćajno vještačenje.

39. Apelant je 8. augusta 2008. godine obavijestio Osnovni sud da vještak O.L. neće biti u mogućnosti sačiniti nalaz, te predložio da vještačenje obavi vještak M.R.

40. Osnovni sud je 19. augusta 2008. godine održao ročište na kojem je odredio izvođenje predloženog vještačenja, a 1. oktobra 2008. godine zaključio je raspravu.

41. Osnovni sud donio je Presudu broj 13 84 P 001010 08 P2 od 10. novembra 2008. godine kojom je obavezao prvotuženu i drugotuženog da apelantu isplate iznos od 60.227,40 i troškove postupka, a apelanta da prvotuženoj i drugotuženom dopusti uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama.

42. Rješavajući žalbe apelanta i tuženih, Okružni sud u Doboju donio je Rješenje broj 84 0 P 001010 09 Gž od 30. decembra 2009. godine kojim je žalbe uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju Okružni sud je, između ostalog, naveo da se pobijana presuda nije mogla pravilno ispitati zbog povreda parničnog postupka.

43. Osnovni sud je 26. januara 2010. godine zakazao pripremno ročište za 4. mart 2010. godine, koje je i održao, te nastavak zakazao za 22. april 2010. godine.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

44. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zato što postupak po njegovoj tužbi nerazumno dugo traje. Apelant navodi da je 9. oktobra 1991. godine pokrenuo postupak radi naknade štete, koji još uvijek nije okončan, iako je on sve vrijeme iskazivao stvarnu volju da se postupak što prije okonča. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 20.000,00 KM, te naknadu troškova apelacije u iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

45. Osnovni sud navodi da nisu povrijeđena apelantova prava na suđenje u razumnom roku, da je apelant tokom postupka više puta mijenjao opunomoćenika, da je postojala mogućnost mirnog rješavanja spora, da je vršeno više vrsta vještačenja, da je apelant precizirao i preinačavao tužbeni zahtjev u više navrata, te da je postupak bio složen. Dalje, Osnovni sud ističe da je tokom rata sud bio uništen do temelja, da je predmet pronađen kao preostali dio arhive koji nije izgorio 2001. godine, kada je dat u rad postupajućem sudiji koji je zakazivao i održavao rasprave, da je nakon reforme pravosuđa, 25. maja 2004. godine dat u rad drugom uređujućem sudiji.

V. Relevantni propisi

46. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94):

Član 10.

Sud je dužan da nastoji provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

[...]

47. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05):

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

48. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

49. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

50. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo traje, navodeći da o njegovoj tužbi nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je, s tim u vezi, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

51. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

52. Apelant se žali da mu je, zbog nedonošenja konačne odluke po njegovoj tužbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku - relevantni principi

53. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

54. U vezi sa radnjama koje je apelant preduzimao u postupku, Ustavni sud ukazuje na noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02, presuda od 8. marta 2007. godine). Prema toj presudi, i pored činjenice da apelanti u određenoj mjeri mogu doprinijeti produženju trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontrolira postupak ima presudnu i najvažniju ulogu.

a) Period koji se uzima u obzir

55. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak 9. oktobra 1991. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je do vremena kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda postupak trajao više od četiri godine, a uzimajući u obzir stadij postupka dostignut od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak traje više od 14 godina, odnosno do donošenja ove odluke još uvijek nije okončan pred Osnovnim sudom.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

56. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo postupak protiv prvotužene i drugotuženog radi naknade štete koju trpi zbog izgradnje zaobilaznice. Ustavni sud smatra da je vršeno građevinsko vještačenje u više navrata, da je rađena dopuna građevinskog vještačenja, da je vršeno saobraćajno vještačenje i da su se ostali dokazi u postupku odnosili, uglavnom, na uvid u relevantnu dokumentaciju. Ustavni sud, također, smatra da u postupku nije bilo složenih pravnih pitanja o kojima je trebalo raspraviti. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojoj suštini može smatrati relativno složenim.

57. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud smatra da iz predočene dokumentacije nije vidljivo da je apelant tražio da Osnovni sud postupa u periodu od 1992. godine do 2001. godine, kada je Osnovni sud prvi put nakon radnji koje je preduzimao tokom 1991. i 1992. godine zakazao ročište u predmetu. Nakon tog perioda, dakle, nakon 2001. godine, Ustavni sud smatra da je apelant u nekoliko navrata tražio odgodu ročišta zbog odsutnosti njegovog opunomoćenika, zbog toga što nije bio sačinjen nalaz i mišljenje vještaka. Ustavni sud smatra da je apelant pokušavao utjecati na okončanje postupka tako što se obraćao instituciji Ombdusmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud uvažava činjenicu da u ratnom periodu apelant nije mogao biti aktivan. Međutim, nakon tog perioda, dakle skoro šest godina, apelant nije pokazao zainteresiranost za predmetni postupak, što, pored zahtjeva za odgađanje ročišta, ukazuje da je svojim doprinosom utjecao na ukupnu dužinu predmetnog postupka.

58. U vezi sa doprinosom Osnovnog suda, odnosno Okružnog suda, Ustavni sud prvenstveno naglašava činjenicu da još uvijek nije donesena konačna odluka, odnosno da je prva presuda u ovom postupku donesena 7. jula 2006. godine, dakle, nakon pet godina, odnosno da postupak od 2001. godine traje više od osam godina. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud održao veliki broj ročišta od kojih je neka neopravdano i odlagao, da su se provodili dokazi koji su se isključivo odnosili na visinu, a ne na osnov tužbenog zahtjeva, da su rasprave u više navrata odgađane na neodređeno vrijeme, da je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da je Osnovni sud po prvom prijedlogu za provođenje vještačenja odlučio tek nakon skoro godinu dana, te da je vršeno više građevinskih vještačenja, a nakon toga preciziranje tužbenog zahtjeva, odnosno postavljanje alternativnih tužbenih zahtjeva. Sve navedeno ukazuje da je Osnovni sud propustio kontrolirati predmetni postupak, odnosno da je postupao suprotno odredbi člana 10. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da je sud obavezan da provede postupak bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud, kao opravdanje za dužinu ovog postupka, naveo da je tokom rata sud bio uništen do temelja, da je predmet pronađen kao preostali dio arhive koji nije izgorio 2001. godine, kada je dat u rad postupajućem sudiji koji je zakazivao i održavao rasprave.

59. Okružni sud je o žalbi prvi put odlučio u roku od više od četiri mjeseca, a drugi put u roku od više od jedne godine, što ukazuje da nije postupao izvan granica razumnog roka.

60. Iako je utvrdio da je apelant utjecao na dužinu postupka, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja postupka, koji se može smatrati relativno složenim, od više od četrnaest godina (nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda), u odlučujućem dijelu, može pripisati Osnovnom sudu koji je propustio kontrolirati postupak, te nije naveo razloge za ovakvo postupanje. Imajući u vidu praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj, i pored činjenice da apelanti u određenoj mjeri mogu da doprinesu dužini trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontrolira postupak ima presudnu i najvažniju ulogu.

61. U skladu sa navedenim i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

62. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

63. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak naknade štete trajao više od četrnaest godina u periodu koji spada u ratione temporis nadležnost Ustavnog suda, apelantu se određuje naknada u visini od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

64. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se trajanje parničnog postupka od više od četrnaest godina u postupku naknade štete, koji je relativno složen u odlučujućem dijelu, može staviti na teret Osnovnom sudu, te kada taj sud nije naveo razloge za ovako postupanje, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.

65. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

66. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-956/08 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio