Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1444/08 (A.-O)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1444/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1444/08, rješavajući apelaciju A. O. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. O. podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 009-0-Gž-06-002944 zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A.-O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amila Eterović advokatica iz Sarajeva, podnio je 19. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u vrijeme podnošenja apelacije Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) nije donio odluko o njegovoj žalbi u predmetu broj 009-0-Gž-06-

002944.

2. Apelant je 29. aprila 2004. godine, Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv Fudbalskog kluba «Željezničar» (u daljnjem tekstu: tuženi) radi duga. Općinski sud je presudom broj 065-0-P-06-001567 od 5. jula 2006. godine, naložio tuženom da apelantu isplati iznos od 30.000,00 KM po članu 11 ugovora od 30. novembra 2002. godine u roku od 30 dana sa zakonskim zatezni kamatama i da isplati troškove postupka u iznosu od 5.620,44 KM. Tužbeni zahtjev koji se odnosio na isplatu plaća za juli, august i septembar 2003. godine, u iznosu od 9.000,00 KM te posebnu nagradu od 16.000,00 KM i 12.000,00 KM za osvajanje prvog mjesta u Kupu BiH i drugo mjesto u premijer ligi u 2003. godine te posebnu premiju od 5.000,00 KM za 2003. godinu, odbijen je kao neosnovan. Protivtužbeni zahtjev kojim je traženo da se apelant obaveže da izvrši naknadu novčanih sredstava kojeg je od tuženog podizao kao akontaciju i koji nije pravdao u iznosu od 38.080,00 KM je odbijen kao neosnovan.

3. Apelant je 14. augusta 2006. godine, protiv prvostepene presude izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je predmet zaprimio 5. decembra 2006. godine.

4. Kantonalni sud je presudom broj 009-0-Gž-06-002944 od 16. decembra 2008. godine, žalbu apelanta uvažio i prvostepenu presudu preinačio u pogledu stava II dispozitiva izreke presude tako da je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos od 42.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate i troškove postupka u iznosu od 11.043,96 KM. Žalba apelanta je odbijena u pogledu zahtjeva za naknadu zakonskih zateznih kamata na iznos od 42.000,00 KM počev od 4. novembra 2003. godine pa do dana podnošenja tužbe i prvostepena presuda je u tom dijelu potvrđena. Žalba tuženog je odbijena u pogledu stava I izreke kojim je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos od 30.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i prvostepena presuda je u tom dijeli potvrđena. Žalba tuženog je djelomično uvažena u pogledu odluke o protivtužbenom zahtjevu (stav III izreke presude) tako da je prvostepena presuda preinačena i apelant obavezan da tuženom nadoknadi iznos od 6.080,00 KM dok je u ostalom odbijajućem dijelu o protivtužbenom zahtjevu za iznos od 32.000,00 KM prvostepena presuda potvrđena.

5. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropskla konvencija). Apelant je naveo da je nekoliko puta kod Kantonalnog suda usmeno urgirao okončanje postupka, te da je 29. januara 2007. godine, pismeno urgirao kod predsjednika Kantonalnog suda ali predmet nije uzet u rad. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Kantonalnom sudu hitno donošenje odluke o žalbi. U apelaciji je zatražena naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31.maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju 19. maja 2008. godine, zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom i nedonošenja odluke u razumnom roku. Ustavni sud je prilikom pribavljanja odgovora na apelaciju obaviješten da je cio spis dostavljen na nadležno postupanje Kantonalnom sudu 5. decembra 2006. godine a konkretna pravna stvar okončana je donošenjem presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002944 od 16. decembra 2008. godine, te je u prilog tvrdnji dostavljena navedena presuda. Dakle, razdoblje u kojem Kantonalni sud nije donio odluku, a koje je prema mišljenju apelanta trajalo nerazumno dugo, je razdoblje od dvije godine. U takvim okolnostima prilikom ocjene da li se zaista radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, Ustavni sud je imao u vidu trajanje postupka kao cjeline, svoju dosadašnju praksu u sličnim predmetima kao i objektivne razloge koje je naveo Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju.. Kantonalni sud je istakao da prilikom rada na predmetima prioritet imaju predmeti koji su po zakonu hitne prirode (radni, stambeni i porodični sporovi) a konkretni spor ne spada u prioritetne predmete te nije uzet u rad ranije. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju, obzirom da se ne radi o predmetu koji se tiče ličnih svojstava ili statusa apelanta odnosno koji je po zakonu hitan kao i činjenicu da je postupak ukupno trajao nešto više od četiri godine, ne prelazi granice «razumnosti» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3160/06, 2216/06 i 1754/07 dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1444/08 (A.-O) | Sudska praksa | Aktio