Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-549/08 (S. A.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-549/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 549/08, rješavajući apelaciju Senije Arifović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senije Arifović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001 327 od 18. decembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1279/04 od 6. septembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj P-

662/03 od 24. maja 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Senija Arifović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 18. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001 327 od 18. decembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1279/04 od 6. septembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-

662/03 od 24. maja 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-662/03 od 24. maja 2004. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi Rudnik «Kreka» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) da joj na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 70.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelantica u tužbi i tokom postupka istakla da je usljed rudarskih radova koje je tuženi vršio na susjednoj parceli došlo do oštećenja na njenoj kući. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je proveo vještačenje putem vještaka geologa Amira Barakovića koji je svoj nalaz sačinio na osnovu pregleda apelantičine kuće, stepena oštećenja predmetne kuće, analize položaja u odnosu na rudarske radove i priložene dokumentacije. Općinski sud je naveo da je vještak geolog Amir Baraković u svom nalazu i mišljenju od 14. jula 2003. godine naveo da se apelantičina kuća karakteriše sa blažim stepenom oštećenja koja se mogu sanirati. Pri tome, pomenuti vještak je istakao da su navedena oštećenja nastala kao posljedica dva moguća uzročno-posljedična faktora, s tim da je procentualno veće učešće faktora koji se tiče neprilagođenosti konstruktivnog sistema objekta od faktora koji se tiče izvođenja rudarskih radova.

3. S obzirom da su apelantica i tuženi prigovorili nalazu i mišljenju navedenog vještaka, Općinski sud je naveo da je na apelantičin prijedlog proveo novo vještačenje putem vještaka geologa Milorada Vujovića. Općinski sud je naveo da je pomenuti vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da se konstatovana oštećenja na apelantičinoj kući ne mogu ni po karakteru, niti po načinu i mjestu pojavljivanja dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu sa uticajem rudarskih radova. Naime, vještak je istakao da se navedena neznatna oštećenja na kući mogu dovesti jedino u vezu sa uticajem proteka vremena i uticajem izvedbenih propusta u toku gradnje predmetne kuće. Nadalje, sud je naveo da je vještak građevinske struke Dževad Maglić u svom nalazu i mišljenju naveo da nije radio procjenu nastale štete na predmetnoj kući, budući da osim krpljenja određenih pukotina na kući nema svrhe preduzimati druge radove na sanaciji. Pri tome, navedeni vještak je istakao da oštećenja na predmetnoj kući sa pojavom sitnih pukotina za sada ne utiču na stabilnost objekta, s tim da u naredne tri godine treba vršiti posmatranje eventualnog povećanja pukotiona, te nakon toga donijeti odluku da li se objekat može sanirati ili se mora izmiještati. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da oštećenja na predmetnoj kući nisu rezultat rudarskih radova koje je izvodio tuženi, te da stoga nema ni odgovornosti tuženog za nastalu štetu na apelantičinoj kući.

4. Odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv navedene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1279/04 od 6. septembra 2006. godine kojom je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, suprotno tvrdnjama žalbe, analizom svih provedenih dokaza, u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku, izveo pravilan zaključak da su oštećenja na apelantičinoj kući neznatna i da kao takva nisu dovela do konstruktivnog ugrožavanja stabilnosti objekta. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio apelantičin tužbeni zahtjev, te da je za svoju odluku dao potpune i valjane razloge koje u potpunosti prihvata i taj sud. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka geologa Amira Barakovića i Milorada Vujovića i vještaka građevinske struke Dževada Maglića proizlazi da su nastala oštećenja posljedica dijelom rudarskih radova, a dijelom nesolidne gradnje predmetnog objekta. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da su nalazi i mišljenja navedenih vještaka jasni i nedvosmisleni i da su kao takvi prihvatljivi i za taj sud. Kantonalni sud je naveo da okolnost da vještak građevinske struke nije procijenio visinu štete na predmetnom objektu, smatrajući da su oštećenja neznatna, te da objekat treba posmatrati u naredne tri godine, govori u prilog činjenici da šteta na apelantičinoj kući nije dospjela, te da stoga nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) za eventualnu isplatu štete. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da su u toku prvostepenog postupka vještaci gološke struke i vještak građevinske struke u svojim nalazima dali detaljan opis lica mjesta, zbog čega se apelantičina žalbena tvrdnja da je prvostepeni sud prilikom uviđaja na licu mjesta odbio dati opis lica mjesta pokazuje kao neosnovana. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je neosnovana tvrdnja žalbe da je prvostepeni sud uskratio apelantici odgovor na postavljena pitanja vještaku, budući da iz zapisnika prvostepenog suda od 26. aprila 2004. godine proizlazi da su u pisanom nalazu vještaka već sadržani odgovori na postavljena pitanja ili da pak ta pitanja nisu bila od bitnog uticaja za razjašnjenje konkretne pravne stvari.

5. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantičinoj reviziji protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 070-0-Rev-06-001 327 od 18. decembra 2007. godine kojom je revizija odbijena. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je neosnovan revizioni prigovor da je tuženi dužan da naknadi štetu apelantici jer je šteta nastala i od rudarskih radova. Vrhovni sud istakao da se prema nalazu vještaka radi o neznatnim pukotinama na apelantičinoj kući koje su nastale kao rezultat kako rudarskih radova tako i nesolidne gradnje i koje treba samo pokrpiti. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o šteti koja je nastala u obavljanju opštekorisne djelatnosti, a koja ne prelazi normalne granice u smislu odredbi člana 156. stav 3. ZOO-a. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je neosnovan revizioni prigovor da je prvostepeni sud uskratio apelantici odgovor na postavljena pitanja vještaku, jer kako je pravilno ocijenio drugostepeni sud, vještak je već dao odgovore na ta pitanja ili pak ta pitanja nisu bila od bitnog uticaja na rješenje predmetne pravne stvari. Takođe, Vrhovni sud je naveo da ostali revizioni prigovori nisu od značaja za konkretnu pravnu stvar, te da ih stoga taj sud nije posebno ni obrazlagao.

6. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica navodi da su u obrazloženju prvostepene presude navedeni dokazi koje je prvostepeni sud izveo u toku postupka, ali da ne postoji ocjena izvedenih dokaza, niti materijalni propis na kojem je zasnovana prvostepena presuda. Apelantica dalje navodi da je postupajući sudija prvostepenog suda izašao na lice mjesta, ali da nije izvršio opis lica mjesta, uz obrazloženje da nije vještak i da nema potrebe za tim. U vezi s tim, apelantica navodi da se u konkretnom slučaju radilo o pukotinama na predmetnoj kući koje su se mogle utvrditi neposrednim opažanjem, a što je bilo bitno utvrditi s obzirom na različite navode stranaka i vještaka o tome. Takođe, apelantica navodi da joj je prvostepeni sud uskratio odgovor na postavljena pitanja vještaku, a da iz zapisnika prvostepenog suda od 26. aprila 2004. godine jasno proizlazi da su se postavljena pitanja odnosila na utvrđivanje bitnih činjenica. Apelantica navodi da iz nalaza vještaka geologa Amira Barakovića i nalaza vještaka građevinske struke Dževada Maglića, kao i usmenog pojašnjenja datog na glavnoj raspravi, nedvosmisleno proizlazi da postoji šteta, te da su uzroci nastale štete rudarski radovi i nesolidna gradnja objekta. S obzirom na to, apelantica smatra da je tuženi, kao vršilac djelatnosti koja ima karakter opasne djelatnosti, odgovoran za štetu nastalu na njenoj kući.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primjenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a ta obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Nadalje, apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelantica u apelaciji nije navela u vezi sa kojim pravom smatra da je diskriminisana, po kojem osnovu, niti je dostavila bilo kakav dokaz na osnovu kojeg bi se mogao izvesti zaključak o postojanju diskriminacije po nekom zabranjenom osnovu. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, takođe, očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-549/08 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio