Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-562/08 (N. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Aktivna legitimacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-562/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 562/08, rješavajući apelaciju Nedžada Moralića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Moralića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-

000 198 od 23. januara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Gračanici broj Mal-138/05 od 8. decembra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžad Moralić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, podnio je 18. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-000 198 od 23. januara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mal-138/05 od 8. decembra 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj Mal-138/05 od 8. decembra 2006. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi Uzeir Hadžić (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu na ime naknade štete na vozilu isplati iznos od 1.500 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelant u tužbi i tokom postupka istakao da je 1. februara 2005. godine parkirao svoje putničko motorno vozilo, pobliže označeno u tužbi, na parking prostor koji se nalazi ispod krova improvizovane balkonske nadstrešnice koja pripada stanu čiji je vlasnik tuženi. Apelant je naveo da je od prolaznika obaviješten da je sa navedene nadstrešnice pao snijeg na njegovo vozilo, tako da je usljed pada oko tri-četiri kubika snijega i leda došlo do oštećenja njegovog vozila. Općinski sud je naveo da je na osnovu Službene zabilješke Policijske stanice Gračanica od 22. februara 2005. godine utvrđeno da je apelant 1. februara 2005. godine prijavio oštećenje na predmetnom motornom vozilu koje je vlasništvo Osmana Džafića, a za koje apelant ima punomoć za upravljanje. Takođe, sud je naveo da iz Zapisnika o utvrđivanju oštećenja na predmetnom vozilu od 14. februara 2005. godine proizlazi da je vlasnik oštećenog vozila Osman Džafić. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da pravo da podnese tužbu radi naknade štete zbog uništene ili oštećene stvari ima vlasnik stvari, a da je to u konkretnom slučaju Osman Džafić. Pri tome, sud je naveo da činjenica da apelant ima punomoć za upravljanje predmetnim vozilom ne znači da apelant ima ovlaštenje da podnese tužbu radi naknade štete, a pogotovo ne u svoje ime. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je uvažio prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakao tuženi, te da je stoga odlučio kao u dispozitivu presude. Pored toga, Općinski sud je istakao da apelant u predmetnom postupku nije dokazao da postoji uzročna veza između nadstrešnice tuženog i nastale štete na vozilu, budući da u toku postupka nije provedeno vještačenje na osnovu kojeg bi se moglo utvrditi da li je snijeg pao sa nadstrešnice ili sa krova.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 003-0-Gž-07-000 198 od 23. januara 2008. godine kojom je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev, kao i da je u obrazloženju svoje odluke dao odgovarajuće razloge koje kao takve prihvata i taj sud. Naime, Kantonalni sud je istakao da pravo da podnese tužbu za naknadu štete zbog uništene ili oštećene stvari ima samo vlasnik stvari. Budući da apelant nije dokazao da je vlasnik oštećenog vozila, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ocijenio kao osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakao tuženi. Nadalje, apelantovi navodi da je kupio predmetno vozilo, ali da nije zaključio kupoprodajni ugovor, te da je imao punomoć da može naplatiti sve eventualne štete na vozilu, po mišljenju Kantonalnog suda nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, Kantonalni sud je naveo da se radi o prigovorima činjenične prirode, a zbog kojih se presuda u postupku u sporovima male vrijednosti ne može pobijati. Pored toga, Kantonalni sud je istakao da apelant ni u žalbi nije ponudio dokaz, odnosno punomoć iz koje bi se vidjela sadržina te punomoći, niti je ponudio dokaz da bez svoje krivnje takvu punomoć nije mogao priložiti do zaključenja glavne rasprave u smislu člana 207. stav 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen zbog nedostatka aktivne legitimacije, Kantonalni sud je naveo da su žalbeni prigovori koji se tiču osnovanosti tužbenog zahtjeva irelevantni, te da ih stoga nije posebno ni cijenio.

4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je imao punomoć ne samo za upravljanje vozilom, već da može naplatiti i štetu pričinjenu na predmetnom vozilu, a da tu činjenicu sudovi nisu uzeli u obzir. Takođe, apelant navodi da je postupajući sudija Općinskog suda bila pristrasna, budući da je tuženi bio prvo javni tužilac u Gračanici, a u vrijeme nastanka štete advokat.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se apelacija podnosi očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a ta obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Apelant samo ponavlja da je imao punomoć i za naplatu štete, ali tu punomoć nije predočio sudovima niti je taj svoj propust na bilo koji način opravdao čak ni u apelaciji. Takođe, što se tiče apelantovih navoda da je postupajući sudija Općinskog suda bila pristrasna, Ustavni sud ukazuje da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da postoji kršenja prava na nepristrasnost suda kao jednog od elemenata člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-562/08 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio