Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-580/08 (V. S.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Ostavinski postupak
  • Propisano zakonom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Ostavina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-580/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP-580/08, rješavajući apelaciju Verice Simić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Verice Simić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-622/05 od 13. novembra 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj Gž-

197/03 od 10. juna 2005. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj P-686/01 od 16. januara 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Verica Simić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Potoka, podnijela je 20. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-622/05 od 13. novembra 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-197/03 od 10. juna 2005. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-

686/01 od 16. januara 2003. godine.

2. Apelantica je tužbom pred Osnovnim sudom pokrenula parnični postupak protiv Đuke Petrović koja je u toku postupka umrla pa je postupak preuzela njena kći Petra Nikolić (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Desanke Simić (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi izdvajanja nekretnina iz ostavinske mase. U tužbi je navela da je ostavinski postupak iza njenog pokojnog supruga prekinut i da je upućena na parnicu radi izdvajanja imovine iz ostavinske mase. U tužbi je dalje navela da je živeći u braku sa svojim pokojnim suprugom izgradila porodičnu kuću čiju je izgradnju pomagala majka njenog supruga odnosno prvotužena. Istakla je da kuća nije bila ni na koga uknjižena, ali je sagrađena na parceli na kojoj je izgrađena i stara kuća, uknjižena na ime njenog pokojnog supruga i prvotužene sa dijelovima od po ½. Predložila je da sud po provedenom dokaznom postupku utvrdi da joj pripada ½ nekretnine koju je izgradila sa svojim pokojnim suprugom, jer je njen doprinos u izgradnji kuće toliki. Prvotužena je postavila protivtužbeni zahtjev i zatražila da se u ostavinskoj masi iza pokojnog supruga apelantice izdvoji suvlasnički dio od ½ po osnovu učešća u izgradnji stambenog objekta.

3. Odlučujući o tužbi i postavljenom zahtjevu, Osnovni sud je donio presudu broj P-686/01 od 16. januara 2003. godine, potvrđena presudama Okružnog suda i Vrhovnog suda osim u dijelu odluke o parničnim troškovima, kojom je utvrđeno da stambena kuća bliže opisana u izreci presude predstavlja zajedničku imovinu stečenu u porodičnoj zajednici apelantice, njenog pokojnog supruga i njegove majke. Drugim stavom izreke navedene presude utvrđeno je da apelantici po osnovu zajedničkog učešća u gradnji pripada pravo suvlasništva od 1/3 na stambenoj kući opisanoj u izreci i 1/3 zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu, što su prvotužena i drugotužena dužne priznati i trpiti da se apelantica na osnovu presude sa utvrđenim suvlasničkim dijelom upiše u javnim knjigama, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Obavezana je prvotužena da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva apelantica je odbijena. Trećim stavom izreke presude je utvrđeno da prvotuženoj po osnovu učešća u izgradnji stambene kuće pripada pravo suvlasništva od 1/3 i 1/3 zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu, što je apelantica dužna priznati i trpiti da se prvotužena sa utvrđenim suvlasničkim dijelom upiše u javnim knjigama u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelantica je obavezana da prvotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 3.916,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Sa viškom protivtužbenog zahtjeva prvotužena je odbijena. Četvrtim stavom izreke presude je utvrđeno da ostavinsku masu iza umrlog Nenada Simića, supruga apelantice, predstavlja 1/3 stambene zgrade i 1/3 zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu.

4. U obrazloženju presude, Osnovni sud je istakao da sporna stambena kuća predstavlja zajedničku porodičnu imovinu apelantice, njenog pokojnog supruga i njegove majke, sa jednakim udjelima u izgradnji a kako je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su sve troje imali namjeru živjeti zajedno, apelantica i prvotužena su odbijene sa viškom tužbenog zahtjeva. S obzirom da navedena nekretnina nije bila uknjižena ni na čije ime, sud je utvrdio da je apelantica suvlasnik sa dijelom 1/3 i prvotužena sa dijelom 1/3, i to po osnovu učešća u zajedničkoj gradnji a da 1/3 predstavlja ostavinsku masu iza umrlog Nenada Simića.

5. Okružni sud je odlučujući o žalbi apelantice protiv prvostepene presude, donio presudu broj Gž-197/03 od 10. juna 2005. godine kojom je žalba djelomično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o parničnim troškovima tako što umjesto dosuđenih iznosa odluka o troškovima glasi da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju presude, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud na osnovu dokaza provedenih tokom postupka utvrdio da su u izgradnji stambene kuće zajedno i jednako učestvovali apelantica, njen pokojni suprug i njegova majka, da im je udio u izgradnji te kuće isti budući da su namjeravali kuću zajednički sagraditi a zatim u njoj zajedno živjeti. Zbog takvog utvrđenja, kako je dalje istakao Okružni sud, prvostepeni sud je utvrdio da stambena kuća predstavlja zajedničku imovinu stečenu u porodičnoj zajednici apelantice, njenog pokojnog supruga i njegove majke. Zaključak prvostepenog suda je po ocjeni Okružnog suda pravilan i logičan u odnosu na sve izvedene dokaze u postupku koji je predhodio donošenju pobijane presude.

6. Vrhovni sud je povodom apelanticine revizije protiv drugostepene presude, donio presudu broj Rev-622/05 od 13. novembra 2007. godine, kojom je revizija odbijena. Vrhovni sud je ocijenio da su pravna shvatanja nižestepenih sudova pravilna i zakonita jer su suvlasnički dijelovi apelantice i prvotužene, kao i ostavinska masa iza supruga apelantice, utvrđeni nakon provedenog dokaznog postupka na osnovu kojega je proizašao takav zaključak.

7. Apelantica smatra da joj je odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da je u osporenim presudama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je po mišljenju apelantice neosnovan zaključak da se na konkretnu situaciju primijeni pravilo o jednakom doprinosu učesnika gradnje nekretnine koja je postala predmet ostavinske mase.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava, budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Budući da iz navoda apelacije proizilazi da se suština navoda o kršenju prava na imovinu svodi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), osim u slučajevima u kojima su odluke redovnih sudova povrijedile ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva,presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).

11. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi proveli parnični postupak, izveli dokaze i donijeli odluke kojima je zahtjev apelantice djelomično usvojen primjenom relevantnog Porodičnog zakona Republike Srpske. U svojim presudama, redovni sudovi su obrazlažući neosnovanost zahtjeva apelantice da se iz ostavinske mase izdvoji 1/2 na stambenoj kući i zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu po osnovu njenog učešća u izgradnji porodične stambene kuće, jasno naveli razloge zbog kojih apelantici pripada pravo suvlasništva od 1/3 na kući i zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu kuće te su naveli jasne razloge zbog kojih 1/3 kuće i zemljišta poterbnog za redovnu upotrebu kuće predstavlja ostavinsku masu iza pokojnog supruga apelantice. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, suprotno navodima apelacije, u toku postupka cijenili činjenicu namjere apelantice, njenog pokojnog supruga i njegove majke da kuću zajednički izgrade i da u njoj zajedno žive, iz kojeg razloga su apelanticu sa viškom tužbenog zahtjeva odbili. U tom pravcu, redovni sudovi su dali obrazloženja koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, a nezadovoljstvo apelantice osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije.

12. Ustavni sud smatra da apelantica ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na koje se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da postoji kršenje ustavnih prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da bi trebalo meritorno ispitivanje, zbog čega su navodi apelantice očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-580/08 (V. S.) | Sudska praksa | Aktio