Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1061/10 (Federalni zavod za mirovinsko-penzijsko i invalidsko osiguranje)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Upravni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1061/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1061/10, rješavajući apelaciju Federalnog zavoda za mirovinsko-penzijsko i invalidsko osiguranje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog zavoda za mirovinsko-penzijsko i invalidsko osiguranje podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-U-07-000 437 od 19. oktobra 2007. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja broj UPII/05-23-5-74/07 od 6. juna 2007. godine i rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UPI-09-04-25-19/05 od 27. aprila 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog zavoda za mirovinsko-penzijsko i invalidsko osiguranje podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-

Uvp-07-000529 od 17. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine..

OBRAZLOŽENJE

1. Federalni zavod za mirovinsko-penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Zijad Krnjić, podnio je 24. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000529 od 17. decembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-U-07-

000 437 od 19. oktobra 2007. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj UPII/05-23-5-74/07 od 6. juna 2007. godine i rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPI-09-04-25-19/05 od 27. aprila 2007. godine.

2. Rješenjem Ministarstva broj UPI-09-04-25-19/05 od 27. aprila 2007. godine, utvrđeno je da je M.B. iz Mostara, nosilac stanarskog prava na stanu u Mostaru, u naselju Balinovac, objekat «D», lamela 1/I, ukupne površine 56,30 m2.

3. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-74/07 od 6. juna 2007. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba, izjavljena na rješenje Ministarstva broj UPI-09-04-25-

19/05 od 27. aprila 2007. godine.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 437 od 19. oktobra 2007. godine odbijena je kao neosnovana tužba, koju je apelant podnio protiv rješenja Federalnog ministarstva broj UPII/05-

23-5-74/07 od 6. juna 2007. godine.

5. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-

07-000 437 od 19. oktobra 2007. godine, koji je Vrhovni sud odbio presudom broj 070-0-Uvp-07-

000529 od 17. decembra 2009. godine.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a. Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 437 od 19. oktobra 2007. godine

8. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 437 od 19. oktobra 2007. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud donio presudu broj 070-0-Uvp-07-000529 od 17. decembra 2009. godine po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 437 od 19. oktobra 2007. godine, pa se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. marta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.b. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000529 od 17. decembra 2009. godine

9. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000529 od 17. decembra 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 437 od 19. oktobra 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena neblagovremeno, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1061/10 (Federalni zavod za… | Sudska praksa | Aktio