Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1069/09 (M. J.)
Odluka donesena 13. 05. 2010.
- Protek roka
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1069/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1069/09, rješavajući apelaciju Mande Jurilj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mande Jurilj podnesena protiv obavjesti Kantonalnog tužilaštva u Mostaru broj KTA 299/05 od
4. novembra 2005. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mande Jurilj podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-202/04 od 30. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Manda Jurilj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Širokog Brijega, podnijela je 6. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavjesti Kantonalnog tužilaštva u Mostaru ( u daljnem tekstu:Kantonalno tužilaštvo) broj KTA 299/05 od 4. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-202/04 od 30. septembra 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda I Mostar, broj P-1850/97 od 14. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-202/04 od 30. septembra 2004. godine, obavezan je tuženi Hercegovačko-neretvanski kanton za Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi Mostar da apelantici isplati precizirani iznos na ime plaće, sa zakonskom zateznom kamatom, odbijen kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev za isplatu plaća za period od 1. juna do 5. septembra 1997. godine, te utvrđeno da je apelantica povukla dio tužbenog zahtjeva bliže precizirano u izreci presude i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Apelantica navodi da je podnijela zahtjev za zaštitu zakonitosti Kantonalnom tužilaštvu u Mostaru, koje nije dostavilo odluku po tom zahtjevu, nego je dostavilo obavijest, broj KTA 299/05 od 4. novembra 2005. godine, u kojoj je navedeno da po novom Zakonu o parničnom postupku FBiH, koji je stupio na snagu 4. novembra 2003. godine, taj vanredni pravni lijek više nije moguće koristiti.
4. Apelantica se žali da joj je osporenim presudama i obavješću Kantonalnog tužilaštva povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelantica smatra da je stav Kantonalnog tužilaštva iz obavijesti broj KTA 299/05 od 4. novembra 2005. godine neosnovan, te da i dalje ima na raspolaganju vanredni pravni lijek zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa traži da joj Kantonalno tužilaštvo dostavi odluku po njenom zahtjevu za zaštitu zakonitosti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;» (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;“
U odnosu na zahtjev za zaštitu zakonitosti
6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju apelantica ne spori da je primila obavijest Kantonalnog tužilaštva o njihovoj odluci povodom njenog zahtjeva za zaštitu zakonitosti, čime je okončan postupak po apelantičinom zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Stoga Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o dijelu apelacije koja je izjavljena protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva, broj KTA 299/05 od 4. novembra 2005. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
U odnosu na presudu Kantonalnog suda, broj Gž-202/04 od 30. septembra 2004. godine
7. S obzirom na to da je apelantici 23. oktobra 2004. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-202/04 od 30. septembra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. aprila 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presude Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović