Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/10 («AROX» D.O.O. iz Ljubuškog)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1080/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1080/10, rješavajući apelaciju «AROX» D.O.O. iz Ljubuškog, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “AROX” D.O.O. iz Ljubuškog podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-1692/2004 od 7. juna 2005. godine i rješenja Porezne uprave - Kantonalnog ureda Ljubuški broj 10-8/03-15-3-405/04 od 9. augusta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “AROX” D.O.O. iz Ljubuškog podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000297 od 24. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «AROX» D.O.O. iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnio je 24. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000297 od 24. novembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-15-1692/2004 od 7. juna 2005. godine i rješenja Porezne uprave - Kantonalnog ureda Ljubuški (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 10-8/03-15-3-405/04 od 9. augusta 2004. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave broj 10-8/03-15-3-405/04 od 9. augusta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 07-15-1692/2004 od 7. juna 2005. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba, izjavljena na poreznu prijavu izdanu od Porezne uprave, broj 10-8-2-

15-351/04 od 19. jula 2004. godine, kojom je apelant obavezan na plaćanje posebne naknade za finansiranje komunalne infrastrukture u iznosu od 6.455,12 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine odbijena je kao neosnovana tužba, koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 07-15-1692/2004 od 7. juna 2005. godine.

4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan presudom broj 070-

0-Uvp-06-000297 od 24. novembra 2009. godine.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine

7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine, obzirom da je Vrhovni sud donio presudu broj 070-0-Uvp-06-000297 od 24. novembra 2009. godine po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. marta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.b. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000297 od 24. novembra 2009. godine

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000297 od 24. novembra 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U:138/05 od 22. februara 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena neblagovremeno, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/10 («AROX» D.O.O. iz Ljubuškog) | Sudska praksa | Aktio