Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1090/10 (H. U., E. A., Z. E., E. N., I. B.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1090/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1090/10, rješavajući apelaciju Hadžire Uković i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hadžire Uković, Edine Alić, Zijada Efendića, Emine Nufić, Ismete Bahtović, Subhije Osmanović, Ibre Imamovića, Ibre Halilovića, Emira Halilovića, Muniba Skopaka, Kasima Bukve, Mirsada Katardžića, Fatime Zeherović, Zinajde Lier, Salema Ramića, Esada Ukovića, Mirsada Išerića, Seade Duraković, Seida Abaza, Seida Osmanovića, Miralema Džinovića, Rubejde Bradić, Salke Mušanovića, Asima Paće, Sevdije Hodžić, Džafera Hadžića, Mušana Hasanovića, Murata Bojke, Zejne Gagule, Dženane Alibegović, Silvije Sejdić, Ruže Bešlić i Abdulaha Ferhatovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001272 od 8. decembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-

3010/05 od 25. januara 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj PR: 413/01 od 15. juna 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hadžira Uković, Edina Alić, Zijad Efendić, Emina Nufić, Ismeta Bahtović, Ibro Halilović, Emir Halilović, Mirsad Katardžić, Fatima Zeherović, Zinajda Lier, Salem Ramić, Esad Uković, Mirsad Išerić, Seada Duraković, Seid Abaz, Miralem Džinić, Rubejda Bradić, Salko Mušanović, Asim Paćo, Sevdija Hodžić, Džafer Hadžić, Mušan Hasanović, Murat Bojko, Zejna Gagula, Dženana Alibegović, Silvija Sejdić i Ruža Bešlić, svi iz Vogošće, Subhija Osmanović, Ibro Imamović, Munib Skopak, Kasim Bukva i Abdulah Ferhatović, svi iz Sarajeva, te Seid Osmanović iz Breze (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zumreta Akagić-Bavčić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 26. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-

Rev-08-001272 od 8. decembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-3010/05 od 25. januara 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR: 413/01 od 15. juna 2005. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv Tvornice automobila Sarajevo «TAS» iz Vogošće, radi isplate vsp. 112.200,00 KM, Općinski sud je donio presudu broj PR: 413/01 od 15. juna 2005. godine, kojom su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim potražuju štetu u iznosu od po 3.400,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama kao i nadoknadu troškova postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-3010/05 od 25. januara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanata i potvrđena presuda Općinskog suda broj PR: 413/01 od 15. juna 2005. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001272 od 8. decembra 2009. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-3010/05 od 25. januara 2008. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da su apelanti u konkretnoj pravnoj stvari formalni suparničari, pa se u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Također, Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. ZPP, u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je vrijednost pojedinačnih tužbenih zahtjeva pobijane pravosnažne presude ispod 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-3010/05 od 25. januara 2008. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001272 od 8. decembra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 8. decembra 2009. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. marta 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1090/10 (H. U., E. A., Z. E., E. N., I. B.) | Sudska praksa | Aktio