Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-172/10 („Inspekt RGH“ d.o.o. za kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe Sarajevo)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-172/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP-172/10, rješavajući apelaciju „Inspekt RGH“ d.o.o. za kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Inspekt RGH“ d.o.o. zakontrolu kvaliteta i kvantiteta robe Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo broj 009-0-Pž-09-000044 od 23. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Inspekt RGH“ d.o.o. za kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalnom sudu) broj 009-0-Pž-09-000044 od 23. oktobra 2009. godine. Apelant je u apelaciji zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud poništio osporeno rješenje Kantonalnog suda kao protivno Ustavu Bosne i Hercegovine i potvrdio rješenje Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-Reg-08-001249 od 19. januara 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-Reg-08-001249 od 19. januara 2009. godine upisani su podaci o promjeni oblika društva, istupanja osnivača, usklađivanja djelatnosti društva s Odlukom o standardnoj klasifikaciji („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 48/08), promjene u strukturi osnovnog kapitala te brisanja izvršnog direktora za tehničko-organizacione poslove na način pobliže označen u izreci navedenog rješenja.

3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda usvojena je žalba koju su S.B. i H.P. (u daljnjem tekstu: žalitelji) u svojstvu zainteresiranih lica podnijeli protiv rješenja Općinskog suda broj 065-0-Reg-08-001249 od 19. januara 2009. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Žalitelji su naveli da im je nezakonitim postupanjem skupštine apelanta onemogućeno učešće o radu i odlučivanje na skupštini društva pa su tražili da Kantonalni sud prvostepeno rješenje preinači i žaliteljima kao isključenim dioničarima obnovi status u društvu ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da je žaliteljima onemogućeno učešće u postupku donošenja odluke Skupštine apelanta kao i učešće u raspravljanju pred sudom, odnosno da im je onemogućeno pokretanje postupka za pobijanje i poništenje sporne odluke Skupštine apelanta pred sudom na što su žalitelji ukazivali tokom postupka pred prvostepenim sudom. Na temelju navedenog Kantonalni sud je utvrdio da je žalba žalitelja osnovana zbog čega je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Apelant smatra da je osporenim rješenjem rješenjem povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Obzirom da apelant smatra da je osporenIm rješenjem kojim je uvažena žalba žalitelja i predmet vraćen na ponovno odlučivanje povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Europske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

8. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba stranka, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Europski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Europski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba ), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku građanskih prava učesnika zbog čega član 6. Europske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na apelantov slučaj. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-172/10 („Inspekt RGH“ d.o.o. za kontrolu… | Sudska praksa | Aktio