Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1848/09 (S. K.)
Odluka donesena 13. 05. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1848/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1848/09, rješavajući apelaciju Safeta Kahvedžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Kahvedžića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Orašju po tužbi zbog smetanja posjeda i iseljenja iz kuće, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Kahvedžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, podnio je 12. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po tužbi zbog smetanja posjeda i iseljenja iz kuće. Na zahtjev Ustavnog suda apelant je 25. juna 2009. godine dopunio apelaciju.
2. Prema stanju spisa, rješenjem Općinskog suda broj 25 0 P 007918 08 P od 25. septembra 2008. godine utvrđeno je da je tužba apelanta u predmetu broj 25 0 P 007918 08 P povučena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 30. aprila 2008. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv M.K. radi smetanja posjeda i iseljenja iz kuće, te da je rješenjem Općinskog suda od 25. augusta 2008. godine apelant pozvan da uredi tužbu u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 334. i 336. ZPP-a, obzirom da ista nije sadržavala sve zakonom propisane elemente. Apelant je 2. septembra 2008. godine uredno primio navedeno rješenje, ali po istom nije postupio niti opravdao svoje nepostupanje. Obzirom da apelant u ostavljenim rokovima nije postupio po rješenju suda o uređenju i ispravci tužbe od 30. aprila 2008. godine, sud je utvrdio da je tužba povučena.
3. Iako apelant ne navodi konkretno za koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i/ili međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini smatra da su povrijeđene, iz navoda iznesenih u apelaciji može se zaključiti da apelant smatra da su povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda broj 25 0 P 007918 08 P od 25. septembra 2008. godine utvrđeno je da je apelantova tužba povučena u ovoj parnici. Naime, Općinski sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, obzirom da apelant u roku od osam dana nije uredio tužbu, shodno uputi istog suda. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost izjavljivanja žalbe na sporno rješenje, u roku od 30 dana od prijema istog, dakle nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. Žalba se prema praksi Ustavnog suda smatra efektivnim pravnim lijekom i apelant je dužan istu koristiti prije podnošenja apelacije. Naime, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović