Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2867/09 (H. H.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Tužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2867/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 2867/09, rješavajući apelaciju Hasiba Haračića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasiba Haračića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 001707 09 U od 25. augusta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasib Haračić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 10. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 001707 09 U od 25. augusta 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 5. novembra 2009. godine i 6, 12. i 19. januara 2010. godine.

2. Apelant je 15. jula 2009. godine pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv Mirnesa Ajanovića i Jasmina Imamovića, kojom je tražio da se poništi rješenje općinskog načelnika Općine Tuzla broj 02-05-4415-2008 od 3. juna 2008. godine, a kojim rješenjem je apelant razrješen sa dužnosti povjerenika Mjesne zajednice Simin Han.

3. Odlučujući o tužbi, Kantonalni sud je donio rješenje broj 03 0 U 001707 09 U od 25. augusta 2009. godine kojim je odbacio apelantovu tužbu. Kantonalni sud je prilikom prethodnog ispitivanja tužbe, zaključio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za pokretanje upravnog spora, odnosno da tužba nije dopuštena u upravnom sporu. Pri tome je ukazao na odredbe člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05) kojima je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt, dok je odredbama stava 1. tačka 5. istog člana propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je riječ o stvari o kojoj se prema odredbama tog Zakona ne može voditi upravni spor. Također, u obrazloženju rješenja je ukazano na odredbu člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, kojom je propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, dok je odredbama stava 2. istog člana propisano da je upravni akt samo akt kojim nadležno tijelo rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojeinca ili pravne osobe u mekoj upravnoj stvari. Obzirom da je sporno rješenje donio Jasmin Imamović u svojstvu načelnika Općine Tuzla, po shvatanju Kantonalnog suda to rješenje ne predstavlja upravni akt, s obzirom da se tim aktom nije odlučivalo o pravima i obavezama apelanta iz kakave upravne stvari, nego o razrješenju apelanta sa dužnosti povjerenika Mjesne zajednice Simin Han. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da ni Zakonom o lokalnoj samoupravi («Službene novine Tuzlanskog kantona» br. 6/98, 13/99 i 7/02), niti bilo kojim kantonalnim ili federalnim propisom nije predviđeno da se protiv akta o razrješenju dužnosti povjerenika mjesnih zajednica (pa čak ni povodom razrješenja dužnosti državnih namještenika i državnih službenika) može voditi upravni spor, pa je primjenom odradaba člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, apelantova tužba odbačena.

4. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 U 001707 09 U od 25. augusta 2009. godine, kojim je odbačena njegova tužba radi poništenja rješenja općinskog načelnika Općine Tuzla broj 02-05-4415-2008 od 3. juna 2008. godine, a kojim rješenjem je apelant razrješen sa dužnosti povjerenika Mjesne zajednice Simin Han, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

7. Apelant dakle apelacijom osporava odluku kojom je njegova tužba odbačena iz razloga što odluka čije poništenje je apelant tužbom tražio nema karakter upravnog akta. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se u postupku u kojem je donesena osporena odluka ne radi o sporu građansko-pravne prirode iz čega proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o sticanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova prava i obaveze, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2867/09 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio