Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-328/10 (Ž. T.)
Odluka donesena 13. 05. 2010.
- Protek roka
- Izvršenje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-328/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 328/10, rješavajući apelaciju Ž. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž. T. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž. T. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 000580 09 Uvp od 21. decembra 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ž. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 21. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 000580 09 Uvp od 21. decembra 2009. godine i Rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine obustavljen je postupak po apelantovom zahtjevu za izvršenje Presude Okružnog suda broj 011-0- U-06-000 872 od 10. marta 2008. godine. Navedenom presudom uvažena je apelantova žalba i poništeno Rješenje Školskog odbora Ekonomske škole Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 970/07 od 11. oktobra 2007. godine kojim je apelant razriješen dužnosti direktora škole, jer tuženi nije u roku od 30 dana postupio po toj presudi i nije donio akt u postupku njenog izvršenja, pa apelant zahtijeva da sud uvaži njegovu tužbu i poništi rješenje tuženog, te da ga vrati na funkciju direktora.
3. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je tokom postupka od tuženog zatraženo izjašnjenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donesen u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Tuženi je uz odgovor Okružnom sudu dostavio kompletan spis o apelantovom predmetu iz kojega je sud utvrdio da je tuženi, nakon što je primio Presudu Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 872 od 10. marta 2008. godine i na apelantov zahtjev, s njim zaključio sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te je na ime razlike u ličnom dohotku između radnog mjesta profesora i direktora apelantu isplaćen izbos bliže označen u navedenom rješenju. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja Okružni sud je utvrdio da nema osnova za donošenje novog upravnog akta zbog čega nije bilo moguće udovoljiti apelantovom zahtjevu.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 000580 09 Uvp od 21. decembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Okružnog suda broj broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud pravilno i zakonito postupio kada je obustavio postupak izvršenja Presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 872 od 10. marta 2008. godine, budući da je iz utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da je apelantov zahtjev neosnovan. U skladu s navedenim, Vrhovni sud je zaključio da nisu ostvareni razlozi za preispitivanje osporenog rješenja Okružnog suda.
5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3. e) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
U odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine Apelant je protiv Rješenja Okružnog suda broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je on Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 000580 09 Uvp od 21. decembra 2009. godine odbijen kao neosnovan. Ustavni sud konstatuje da je zahtjev za vanredno preispitivanje u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Okružnog suda broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine.
8. S obzirom na to da je Rješenje Okružnog suda broj 011 0 U 000 580 08 U od 18. marta 2009. godine apelantu uručeno 23. marta 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. januara 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
U odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 000580 09 Uvp od 21. decembra 2009. godine
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 000580 09 Uvp od 21. decembra 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)), aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažnog rješenja. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović