Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3858/09 (N. H.)
Odluka donesena 13. 05. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica · čl. 1
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3858/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 3858/09, rješavajući apelaciju Nedžada Halilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Halilića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-001051 od 22. oktobra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću, broj P-41/02 od 30. marta 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Halilić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bihaća, kojeg zastupa Emira Imširević, advokat iz Bihaća, podnio je 8. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-001051 od 22. oktobra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-41/02 od 30. marta 2004. godine. Zastupnik apelanta je 28. januara 2010. godine dopunila apelaciju.
2. Općinski sud je presudom, broj P-41/02 od 30. marta 2004. godine, obavezao Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da Mevlidi Nuhagić i apelantu isplati po osnovu naknada za izuzetno materijalno obezbjeđenje iznose precizirane u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom, odbio u ostalom dijelu tužbeni zahtjev Mevlide Nuhagić i apelanta i oslobodio ih plaćanja troškova postupka po osnovu sudske takse, a u ostalom dijelu je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, te je u odnosu na tuženu Općinu Bihać, tužba povučena.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine, prvostepena presuda je ukinuta u dosuđujućem dijelu u odnosu na Mevlidu Nuhagić i apelanta i u odbijajućem dijelu u odnosu na Mevlidu Nuhagić, i tužba odbačena. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o potraživanjima za isplate po osnovu izuzetnog materijalnog obezbjeđenja, invalidnine i usklađivanja neisplaćenih primanja sa rastom prosječne plate u FBiH. Kantonalni sud je dalje naveo da prema odredbama člana 10. Zakona o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i palih boraca („Službeni list RBiH“ br. 33/95, 37/95 i 17/96, u daljnjem tekstu: Zakon) i čl. 1, 19, 38. i 39. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica ("Službene novine FBiH" br. 33/04, 56/05 i 70/07), sudovi nisu nadležni odlučivati o potraživanjima Mevlide Nuhagić i apelanta, koja su u nadležnosti organa uprave. Shodno navedenom, Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud odlučio o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost, čime je učinjena povreda parničnog postupka iz člana 16. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br . 53/03, 73/05 i 19/06) iz kog razloga je prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-001051 od 22. oktobra 2009. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne odluke (iznos od 257,00 KM) ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, revizija nije dopuštena, te da po ocjeni Vrhovnog suda, za dopuštenost revizije nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant traži naknadu od 2.500,00 KM zbog duševnih bolova.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na odluke redovnih sudova, kojim je njegova tužba odbačena, jer je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate neisplaćenih invalidnina po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH.
9. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović