Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-748/10 (H. H. i R. H.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-748/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 748/10, rješavajući apelaciju Hasana Hadžibegovića i Rukije Hadžibegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Hadžibegovića i Rukije Hadžibegović podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 71 0 P 048874 09 Gž od 29. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 71 0 P 048874 03 P od 5. oktobra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Hadžibegović i Rukija Hadžibegović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, podnijeli su 25. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 048874 09 Gž od 29. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 048874 03 P od 5. oktobra 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 71 0 P 048874 03 P od 5. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 71 0 P 048874 09 Gž od 29. decembra 2009. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanata i obavezani apelanti da tuženom „Metal“ A.D. Banja Luka solidarno nadoknade troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je uvidom u spis utvrđeno da su apelanti zajedničku tužbu 9. aprila 2003. godine predali ovom sudu, zbog čega su izgubili pravo na traženje sudske zaštite, s obzirom da su, sa 19. junom 1996. godine kao danom prestanka neposredne ratne opasnosti, apelanti mogli da pokrenu sudsku zaštitu svojih prava, koju nisu zatražili protekom više od devet godina i u tom roku nisu ostvarili sudsku zaštitu svojih prava, što je propisano članom 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa („Službeni list SFRJ“ br. 60/89 i 42/90), gdje je rok od 15 dana za podnošenje tužbe nadležnom sudu propisan navedenom materijalnom odredbom tog Zakona, koji je prekluzivan i ne može se produživati niti skraćivati.

4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je Osnovni sud u ocjeni ispitivanja blagovremenosti tužbe trebao primijeniti Zakon o radu („Službeni glasnik RS“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) a ne Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa, međutim, da ova pogrešna primjena materijalnog prava nema uticaja na pravilnost prvostepenog rješenja. Naime, Okružni sud je naveo da je nesporna činjenica da su apelanti zaštitu prava iz radnog odnosa zatražili protekom od deset godina od dana kada im je uručeno rješenje iz kojeg izvode svoje pravo na otpremninu, te više od sedam godina od dana prestanka ratnog stanja. Stoga je Okružni sud ocijenio da su protekli svi rokovi za ostvarivanje sudske zaštite iz člana 105. Zakona o radu, kako subjektivni od godinu dana, tako i objektivni rok od tri godine, koji se računa od dana učinjene povrede (ovi rokovi teku u kontinuitetu i kod istih nema zastoja).

5. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su podnijeli tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Osnovni sud je rješenjem, broj 71 0 P 048874 03 P od 5. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 71 0 P 048874 09 Gž od 29. decembra 2009. godine, odbacio tužbu apelanata kao neblagovremeno podnijetu.

9. Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbu nadležnom sudu. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP 1969/06 od 11. marta 2008. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti, neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka podnijeli tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-748/10 (H. H. i R. H.) | Sudska praksa | Aktio