Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1231/10 («EURO-BENZ»doo iz Velike Kladuše)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Vanparnični postupak
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1231/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 1231/10, rješavajući apelaciju «EURO-

BENZ»DOO iz Velike Kladuše, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «EURO-BENZ»DOO iz Velike Kladuše podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-08-001 494 od 27. januara 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «EURO-BENZ»doo iz Velike Kladuše (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa Azer Guzin advokat iz zajedničke advokatske kancelarije «Kebo i Guzin» iz Mostara, podnio je 7. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-GŽ-08-001 494 od 27. januara 2010. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-Reg-08-

000472 od 16. oktobra 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-

08-001 494 od 27. januara 2010. godine odbijena je prijava apelanta za upis u sudski registar promjene lica ovlaštenog za zastupanje. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da isprava na temelju koje se traži upis, konkretno odluka o razrješenju i imenovanju direktora broj PU-03/08 od 19. avgusta 2008. godine nije donijeta u zakonom propisanom postupku a na šta ukazuje zapisnik sa Skupštine koji ne sadrži podatke o imenu i prezimenu zapisničara, lica koja ovjeravaju zapisnik kao i članove odbora za glasanje, niti je isti potpisan od strane zapisničara i lica koja ga ovjeravaju.

3. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjem, u postupku upisa u sudski registar promjene lica ovlaštenog za zastupanje, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na slučaj apelanta.

6. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije , presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94.). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. Protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP 65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenljiv na taj postupak.

8. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenljiva i na slučaj apelanta. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku upisa u sudski registar promjene lica ovlaštenog za zastupanje, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenljive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Također, apelant se žali da je osprenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se osporenom odlukom odlučivalo o postojanju zakonskih proceduralnih osnova za upis promjene na temelju odluke organa pravnog sudbjekta, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno navedenom, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1231/10 («EURO-BENZ»doo iz Velike Kladuše) | Sudska praksa | Aktio