Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-232/10 (Š. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-232/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 232/10, rješavajući apelaciju Šabana Mešinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 6. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šabana Mešinovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-U- 08-000 291 od 25. jula 2008. godine, rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar matični broj 01/1- 1142087965 od 4. marta 2008. godine i rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna služba u Zenici matični broj 1142087965 od 29. oktobra 2007. godine, jer je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šabana Mešinovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000524 od 18. novembra 2009.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šaban Mešinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Ibrahim Delibašić, sekretar Saveza udruženja boraca «Patriotska liga Općina Zeničko Dobojskog kantona» iz Zenice, podnio je 18. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000524 od 18. novembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-U-08-000 291 od 25. jula 2008. godine, rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO) matični broj 01/1-1142087965 od 4. marta 2008. godine i rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna služba u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) matični broj 1142087965 od 29. oktobra 2007. godine.

2. Rješenjem Kantonalne službe matični broj 1142087965 od 29. oktobra 2007. godine, odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje prava na starosnu penziju.

3. Rješenjem Federalnog zavoda PIO matični broj 01/1-1142087965 od 4. marta 2008. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalne službe matični broj 1142087965 od 29. oktobra 2005. godine.

4. Kantonalni sud, rješavajući u upravnom sporu, je 25. jula 2008. godine donio presudu broj 004-0-U-08-000 291 kojom je odbijena apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Federalnog zavoda PIO.

5. Apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-U- 08-000 291 od 25. jula 2008. godine , koja je odlukom Ustavnog suda broj AP 3646/09 od 11. marta 2010. godine odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije, jer je utvrđeno da je osporena presuda apelantu uručena 2. avgusta 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. novembra 2009. godine.

6. Odlučujući po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000 291 od 25. jula 2008. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj 070-0-Uvp- 08-000524 od 18. novembra 2009. godine kojom je odbio apelantov zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primjenio zakon i za svoju odluku dao potpune i valjane razloge, te da nije povrijedio federalni propis niti pravila federalnog zakona koja bi mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Obzirom na navedeno Vrhovni sud je zaključio da je zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan.

7. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na jednakost pred zakonom. Takođe, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a.U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000 291 od 25. jula 2008. godine

9. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na upravni postupak koji je okončan presudom Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000 291 od 25. jula 2008. godine. S tim u vezi, ustavni sud ističe da se apelant ranije obratio Ustavnom sudu sa apelacijom koja se odnosila na ista pitanja i odluke o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda broj AP 3646/09 od 11. marta 2010. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

b. U odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000524 od 18. novembra 2009. godine

10. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000524 od 18. novembra 2009. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000 291 od 25. jula 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije kao ni o pravu na jednakost pred zakonom, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa naprijed navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-232/10 (Š. M.) | Sudska praksa | Aktio