Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-297/08 (M. B.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-297/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 297/08, rješavajući apelaciju Marka Blažanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Blažanovića podnesena protiv rješenja Republičke uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Šamac broj 52-952-144/2005 od 8. januara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Blažanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Crkvina, podnio je 22. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Republičke uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Šamac (u daljnjem tekstu: PJ Šamac) broj 52-952-144/2005 od 8. januara 2008. godine.

2. Apelant je 8. augusta 1986. godine uputio dopis Skupštini opštine Šamac predlažući zamjenu zemljišta za individualnu stambenu izgradnju. U dopisu je istaknuto da se u više navrata obraćao Komisiji za privrednu djelatnost u Bosanskom Šamcu sa molbom da mu se izda saglasnost za gradnju na neizgrađenom građevinskom zemljištu koje posjeduje, označenom kao k.č. 1044/1 k.o. Bosanski Šamac, ali da je njegov zahtjev odbijan jer je na njegovoj parceli planirana izgradnja društvenih objekata. S obzirom na navedeno, apelant je tražio da mu se zamjenom zemljišta dodijeli druga parcela na kojoj bi mogao podići porodični stambeni objekat. U dopisu je nazanačeno da je parcela koju nudi u zamjenu povšine 905 m , te je priložen zemljišnoknjižni izvadak.

3. Apelant je 18. novembra 2005. godine PJ Šamac podnio zahtjev kojim je zatražio ispravku greške učinjene u Katastru u toku 1985. godine, a koja se ogledala u činjenici da je površina k.č. 1044/1. K.O. Šamac bez pravnog osnova umanjena za 115 m .

4. PJ Šamac je dopisom broj 52-952-144/2005 od 24. novembra 2005. godine obavijestila apelanta da je članom 26. Zakona o gradskom građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 86/03), između ostalog propisano da, u slučaju kada je gradsko građevinsko zemljište prešlo u posjed fizičkog ili pravnog lica bez pravnog osnova, ako raniji vlasnik u roku od 5 godina od saznanja za gubitak posjeda, odnosno najkasnije u roku od 10 godina, ne podnese tužbu odnosno zahtjev za vraćanje zemljišta ili isplatu naknade, gubi privremeno pravo korištenja zemljišta bez prava na naknadu. Nadalje, ukazano je da izuzetak u primjeni ove odredbe postoji ukoliko je zemljište otuđeno krivičnim djelom ili privrednim prestupom, a što mora biti utvrđeno od nadležnog tjela.

5. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) kao drugostepeni organ je u toku trajanja upravnog postupka tri puta vratila prvostepenom organu predmet na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Rješenjem PJ Šamac broj 52-952-144/2005 od 8. januara 2008. godine, u ponovnom postupku pred prvostepenim organom, odbijen je apelantov zahtjev za ispravku greške u površini nastale upisom u katastru zemljišta, na k.č. 1044/1 K.O. Šamac kao neosnovan. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je uvidom u posjedovni list broj 1334 K.O. Šamac utvrđeno da je k.č. 1044/1 u površini od 790 mupisana na apelantovo ime sa 1/1 dijela i da je poslednja promjena na ovoj čestici vršena 1985. godine. Na temelju izjave geodetskog stručnjaka utvrđeno je da je od k.č. 1044/1 cijepan dio zemljišta u površini od 115 m , a kako bi, u skladu sa Regulacionim planom, bio priveden trajnoj namjeni, da danas ulazi u sastav k.č. 1066/3 upisane na ime Javnih i nekategorisanih puteva. U pouci o pravnom lijeku naznačeno je da je protiv ovog rješenja dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

7. Prema stanju spisa apelant u ostavljenom roku nije izjavio žalbu protiv provstepenog rješenja.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.a) i II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2. i 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je zbog povrede navedenih prava postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 6.440,00 KM.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo osporeno rješenje rješenjem PJ Šamac broj 52-952-144/2005 od 8. januara 2008. godine, u ostavljenom roku protiv tog rješenja podnese žalbu Republičkoj upravi, odnosno pokrene upravni spor u skladu sa odredbama Zakona o upravni sporovima. Propuštanjem podnošenja žalbe odnosno pokretanja upravnog spora protiv konačne odluke organa uprave apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakon, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-297/08 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio