Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-304/09 (A. P.-P.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-304/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 304/09, rješavajući apelaciju Aleksandre Pušić-Pelčić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandre Pušić-Pelčić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Ž-281/04 od 27. aprila 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj RS-876/03 od 30. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandre Pušić-Pelčić podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-

Gvlž-08 000 011 od 13. novembra 2008. godine i rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gvl-08-000 017 od 29. augusta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandra Pušić-Pelčić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, podnijela je 2. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gvlž-08 000 011 od 13. novembra 2008. godine, rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-08-000 017 od 29. augusta 2008. godine, presude Okružnog suda, broj Ž-281/04 od 27. aprila 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-876/03 od 30. aprila 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj RS-876/03 od 30. aprila 2004. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj Ž-281/04 od 27. aprila 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice radi zaštite prava iz radnog odnosa.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gvl-08-000 017 od 29. augusta 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gvlž-08 000 011 od 13. novembra 2008. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj RS-876/03 od 30. aprila 2004. godine.

4. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na rad i druga prava iz radnog odnosa, iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, čije uživanje je garantovano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija».

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na parnični postupak

6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, broj Ž-281/04 od 27. aprila 2006. godine, s obzirom da je apelantica 12. jula 2007. godine podnijela prijedlog za ponavljanje predmetnog parničnog postupka Osnovnom sudu, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

U odnosu na postupak po prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka

7. Apelantica smatra da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku koji je okončan osporenim rješenjima Okružnog suda odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. U tom postupku nadležni sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u parničnom postupku čije je ponavljanje apelantica tražila. Ustavni sud konstatuje da je o apelantičinim imovinskim pravima pravosnažno odlučeno u postupku okončanom presudom Osnovnog suda, broj RS-876/03 od 30. aprila 2004. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantičinim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelantice o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje predmetnog parničnog postupka nije odlučivalo ni o pravu na rad i druga prava iz radnog odnosa, iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, čije uživanje je garantovano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine

– «Nediskriminacija», pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-304/09 (A. P.-P.) | Sudska praksa | Aktio