Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-509/10 (Z. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-509/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 509/10, rješavajući apelaciju Zorana Mladenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Mladenovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-09-000171 od 1. septembra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Kvl-08-000006 od 19.

marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Mladenović (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ Zenica, podnio je 2. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-09-000171 od 1. septembra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Kvl-08-000006 od 19. marta 2009. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj K.31/01 od 10. jula 2001. godine apelant je oglašen krivim da je na način opisan u izreci presude učinio krivična djela u sticaju iz člana 224. stav 2. u vezi sa članom 1. KZ FBiH i člana 226. u vezi sa članom 224. stav 1. KZ FBiH. Za navedena krivična djela apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina.

3. Presudom Vrhovnog suda broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine djelimično je uvažena žalba apelanta i po službenoj dužnosti preinačena je presuda Kantonalnog suda broj K.31/01 od 10. jula 2001. godine. Vrhovni sud je preinačio prvostepenu presudu u pravnoj ocjeni djela i odluci o kazni tako da je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Kvl-08-000006 od 19. marta 2009. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda broj K.31/01 od 10. jula 2001. godine i presudom Vrhovnog suda broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-09-000171 od 1. septembra 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Kvl-08- 000006 od 19. marta 2009. godine.

6. Nezadovoljan navedenim odlukama apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu izričito navodeći da osporava rješenja Kantonalnog i Vrhovnog suda kojima je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka, jer smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem je Kantonalni i Vrhovni sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom Kantonalnog suda broj K.31/01 od 10. jula 2001. godine, odnosno presudom Vrhovnog suda broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine.

9. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na apelantov slučaj.

10. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».

11. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima Kantonalnog i Vrhovnog suda nije odlučivano niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Kantonalnog suda broj K.31/01 od 10. jula 2001. godine i presudom Vrhovnog suda broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-509/10 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio