Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-231/10 (H.H.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-231/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 231/10, rješavajući apelaciju H.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.H., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-002 742 od 2.

decembra 2009. godine, rješenja Općinskog suda u Zavidovićima Odjeljenje u Maglaju broj 042-1-P-08-000 086 od 9. maja 2008.

godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima Odjeljenje u Maglaju broj 042-1-P-08-000 086 od 8. aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H.H. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Eldin Bašić, advokat iz Maglaja, podnijela je 18. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-002 742 od 2. decembra 2009. godine, rješenja Općinskog suda u Zavidovićima Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-P-08-000 086 od 9. maja 2008. godine i rješenja Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 086 od 8. aprila 2008. godine.

2. Apelantica je 24. decembra 1999. godine tužbom kod Općinskog suda pokrenula parnični postupak protiv «MAPEX» Maglaj d.d. Maglaj (u daljnjem tekstu: tuženi), radi radnog spora. Rješenjem Općinskog suda broj P: 346/00 od 21. septembra 2000. godine prekinut je postupak i predmet je upućen Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 086 od 8. aprila 2008. godine nastavljen je parnični postupak prekinut rješenjem Općinskog suda od 21. septembra 2000. godine. Istim rješenjem apelantici je vraćena tužba radi ispravke i dopune. U rješenju je apelantici ostavljen rok od 8 dana da ispravljenu i dopunjenu tužbu dostavi sudu, uz upozorenje da ukoliko se tužba ne dostavi sudu u određenom roku, smatrat će se povučenom, a ukoliko se vrati bez ispravke i dopune, tužba će biti odbačena.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 086 od 9. maja 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 742 od 2. decembra 2009. godine, konstatovano je da se apelanticina tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica 18. aprila 2008. godine, putem punomoćnika, primila rješenje Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 086 od 9. maja 2008. godine, i u ostavljenom roku nije ispravljenu i dopunjenu tužbu vratila sudu. Dalje se navodi, da je suprotno žalbenim navodima apelantice sud imao ovlaštenje da tužbu i tužbeni zahtjev koji je opredjeljen na ročištu od 21. septembra 2000. godine vrati na uređenje i dopunu kako bi sadržavala sve elemente iz odredbe člana 53. Zakona o parničnom postupku a u skladu sa članom 334. istog zakona, odnosno da je sud imao osnova za postupanje u smislu odredaba člana 454. stav 1. navedenog zakona.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelantica osporava rješenja Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 086 od 9. maja 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 742 od 2. decembra 2009. godine kojima je konstatovano da se apelanticina tužba smatra povučenom jer nije sadržavala sve obavezne elemente, a apelantica je propustila da u ostavljenom roku uredi svoju tužbu u skladu sa rješenjem Općinskog suda broj 042-1-P-08-000 086 od 8. aprila 2008. godine.

9. Dakle, Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, s obzirom da apelantica u ostavljenom roku nije uredila tužbu, shodno uputi Općinskog suda iz rješenja istog suda od 8. aprila 2008. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica podnošenjem neuredne tužbe, te propuštanjem da istu uredi u skladu sa uputama Općinskog suda, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno podnijela tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-231/10 (H.H.) | Sudska praksa | Aktio