Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-210/10 (J. D.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-210/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP-210/10, rješavajući apelaciju Jasenka Durakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasenka Durakovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000357 od 6. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasenko Duraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednička Advokatska kancelarija Kebo&Guzin, podnio je 14. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000357 od 6. novembra 2009. godine.

2. Rješenjem Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-

Neretvanskog Kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-09-03-25-410/03 od 14. marta 2007. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Gradonačelnika Grada Mostara broj 07/II-3-4961/98 od 5. aprila 2005. godine a kojim je odbijen njego zahtjev za priznavanje stanarskog prava i vraćanje u posjed stana pobliže označenog u osporenim rješenjima (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

3. Presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-U-07-

000185 od 20. juna 2007. godine tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj UP-09-03-25-410/03 od 14. marta 2007. godine je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da je zahtjev za povrat predmetnog stana 16. oktobra 1998. godine podnijela M.D. koja je baka apelanta. Budući da je M.D. umrla 29. oktobra 2001. godine apelant se uključio u postupak kao član njenog domaćinstva, ali sudu nije predočio bilo kakav dokaz kojim bi potvrdio da je podnio zahtjev da se nastavi postupak za vraćanje stanarskog prava i predmetnog stana u posjed koji je pokrenula njegova baka. Dalje, Kantonalni sud je utvrdio da je apelant povremeno posjećivao baku i s njom boravio u stanu, ali da se to ne može smatrati trajnim življenjem i stanovanjem u smislu odredbe člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99), zbog čega apelant ne ispunjava uvjete za povrat stana u posjed na temelju odredbe člana 3. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) zbog čega apelantovoj tužbi nije moglo biti udovoljeno.

4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-

07-000185 od 20. juna 2007. godine, koji je presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000357 od 6. novembra 2009. godine odbijen kao neosnovan.

5. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000357 od 6. novembra 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravo iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-210/10 (J. D.) | Sudska praksa | Aktio