Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-714/10 (D. K., M. Č., I. O. i Ž. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-714/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP 714/10, rješavajući apelaciju Drage Kolobarića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Kolobarića, Marinka Krezića, Hakije Čomora, Ismeta Omorike i Željka Marića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 58 0 P 009090 09 Gž od 18. novembra 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar broj 07 58 P 009090 06 od 19. januara 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Kolobarić, Markinko Krezić, Hakija Čomor, Ismet Omorika i Željko Marić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Širokog Brijega i Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 23. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 009090 09 Gž od 18. novembra 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 009090 06 od 19. januara 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 009090 06 od 19. januara 2009. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar, kao tuženi, je obavezan da apelantima isplati iznose pobliže navedene u izreci presude, na ime naknade za topli obrok i regres, povećanje plaće za rad u vrijeme državnih praznika, te za noćni i prekovremeni rad, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom od 5. maja 2006. godine. Apelanti su odbijeni sa tužbenih zahtjevom koji se odnosi na isplatu naknade na ime povećanja plaće za rad subotom i nedjeljom.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 009090 09 Gž od 18. novembra 2009. godine žalbe tuženog i apelanta su djelimično uvažene i prvostepena presuda Općinskog suda od 19. januara 2009. godine preinačena u dijelu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni regres apelantima i na dosuđenu naknadu za topli obrok, kao i u dijelu odluke o parničnim troškovima. U prestalom dijelu, žalbe su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđena.

4. Apelanti su 18. januara 2010. godine protiv presude Kantonalnog suda od 18. novembra 2009. godine izjavili reviziju, o kojoj još nije odlučeno.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelanata, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 237. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da su u konkretnom slučaju reviziju izjavili apelanti, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-714/10 (D. K., M. Č., I. O. i Ž. M.) | Sudska praksa | Aktio