Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1098/10 (B.T.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1098/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1098/10, rješavajući apelaciju B.T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.T. podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 024537 09 Gz od 20. januara 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 024537 04 P od 28. maja 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. B.T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, koga zastupa Branislav A. Rakić advokat iz Banjaluke, podnio je 25. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 024537 09 Gz od 20. januara 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 024537 04 P od 28. maja 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 024537 04 P od 28. maja 2009. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev M.M. (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je apelant obavezan da tužitelju na ime glavnog duga isplati iznos od 5.000,00 KM, kao protivvrijednost 35.000,00 ASCH sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. maja 1995. godine do isplate, tako što će se ista za period od 30. maja 1995. godine računati na iznose glavnice pretvorene u DM valutu, po stopi po kojoj su komercijalne banke obračunavale kamatu na štedne uloge po viđenju na dan nastanka obaveze, a od 19. maja 2001. godine po stopi propisane Zakonom o visini stope zatezne kamate («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 52/06), kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2. 675,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se apelant obaveže da mu isplati kamatu na dosuđeni iznos glavnog duga u visini 12% za period 30. maj 1995. godine do 30. juni 1995. godine kao i ugovorenu kamatu od 12% na dio isplaćenog duga od 70.000,00 KM ASCH odnosno protivvrijednost 10.000,00 KM, počev od 3. jula 1995. godine do 3. avgusta 1995. godine, a od 4. avgusta 1995. godine pa do konačne isplate zakonsku zateznu kamatu te ugovorenu kamatu od 12% na dio isplaćenog duga od 35.000,00 ASCH odnosno protivvrijednost 5.000,00 KM počev od 30. maja 1995. godine do 30. juna 1995. godine, a od 1. jula 1995. godine do konačne isplate zakonsku zateznu kamatu. Ujedno odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.
3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 0243537 09 Gz od 20 januara 2010. godine žalba apelanta je djelimično usvojena tako što je prvostepena presuda preinačena u dijeli koji se odnosi na troškove postupka pa je apelant obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.850,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. maja 2009. godine, a tužitelj apelnatu na ime naknade troškova postupka treba da isplati iznos od 772,20 KM dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 024537 09 Gz od 20. januara 2010. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
5. Apelant ističe da je osporenim odlukama pvrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović