Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1100/10 (S. S.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1100/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1100/10, rješavajući apelaciju Siniše Stanisavljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše Stanisavljevića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-123/08 od 4. februara 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Siniša Stanisavljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, podnio je 25. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-123/08 od 4. februara 2010. godine.
2. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljnih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj R-513-1492-1/1-01-71-165-298-4/07 od 4. juna 2007. godine odbačen je kao nedopušten zahtjev apelanta za ponovno razmatranje odluke CRPC broj R-513-1492-1/1-01-71-165-298/06 od 1. decembra 2006. godine kojom je po službenoj dužnosti stavljena van snage odluka CRPC broj R-513-
1492-1/1-01-71-165-298/06 od 1. decembra 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da zahtjev apelanta nije dopušten obzirom da lice po čijem je zahtjevu u postupku ponovnog razmatranja donesena odluka, ne može podnijeti zahtjev za ponovno razmatranje odluke CRPC.
3. Nezadovoljan ovakvom odlukom CRPC, apelant je pokrenuo postupak pred Sudom BiH. Presudom Suda BiH broj U-123/08 od 4. februara 2010. godine odbijena je apelantova tužba uz obrazloženje da je CRPC pravilno odlučila kada je zahtjev tužitelja za ponovno razmatranje ranije odluke CRPC odbacila kao nedopušten obzirom da je u konkretnom slučaju već donesena odluka po apelantovom zahtjevu za ponovno razmatranje te s toga apelant nije imao pravo da ponovo podnose zahtjev za razmatranje odluke CRPC.
4. Apelant ističe da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Suda BiH broj U-123/08 od 4. februara 2010. godine kojom je odbijena tužba apelanta protiv odluke CRPC broj R-513-1492-1/1-01-71-165-298-
4/07 od 4. juna 2007. godine. Naime, citiranom odlukom CRPC odbačen je kao nedopušten zahtjev apelanta za ponovno razmatranje odluke CRPC broj R-513-1492-1/1-01-71-165-298/06 od 1. decembra 2006. godine kojom je po službenoj dužnosti stavljena van snage ranija odluka CRPC. U postupku pred Sudom BiH nije se raspravljalo o meritumu apelantovog zahtjeva već samo o tome da li je CRPC ispravno odlučila kada je zahtjev apelanta za ponovno razmatranje odbacila. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, postupak za ponovno razmatranje konačne odluke nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze niti je odlučujući za građanska prava i obaveze i u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava ne predstavlja efektivne pravne lijekove. U takvom postupku apelanti ne uživaju garancije prava na pravično suđenje, odnosno, član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv. S toga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija protiv pobijane odluke u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, apelacija je ratione materiae inkompatibilna i u odnosu na navode o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović