Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1101/10 (A. D.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1101/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1101/10, rješavajući apelaciju Amira Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Delića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 000646 09 U od 22. februara 2010. godine, rješenja Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko –sanskog kantona broj 11/1-11-39-

UPII/99 od 3. marta 2009. godine i rješenja Općinskog načelnika Službe prostornog uređenja, katastra i imovinsko pravnih poslova općine Bihać broj 3/36-361-554/98 od 2. februara 1999. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Delić (u daljnjem tekstu: apelant) Bihaća, podnio je 26. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 000646 09 U od 22. februara 2010. godine, rješenja Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/1-11-39-UPII/99 od 3. marta 2009. godine i rješenja Općinskog načelnika Službe prostornog uređenja, katastra i imovinsko-pravnih poslova (u daljnjem tekstu: Općinski načelnik) broj 3/36-361-554/98 od 2. februara 1999. godine.

2. Prema stanju spisa, rješenjem Općinskog načelnika broj 3/36-361-554/98 od 2. februara 1999. godine odbijen je zahtjev apelanta za obnovu postupka u vezi sa izdavanjem odobrenja za izgradnju poslovnog objekta Fevziji Karabegović i Muniri Karabegović (u daljnjem tekstu: investitori).

3. Protiv citiranog rješenja Općinskog načelnika apelant je podnio žalbu Ministarstvu koje je svojim rješenjem broj 11/1-11-39-UPII/99 od 3. marta 2009. godine istu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je prvostepeni organ pravilno i u skladu sa zakonom postupio kada je odbio zahtjev apelanta za obnovu postupka navodeći da je za apelanta protekao subjektivni rok za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka okončanog rješenjem Sektora za urbanizam, geodetsko-katastarske i imovinsko-pravne poslove općine Bihać (u daljnjem tekstu: Sektor za urbanizam) broj 3/36-361-52 od 10. februara 1998. godine kojim je investitorima izdata dozvola za gradnju poslovnog objekta.

4. Nezadovoljan rješenjem Ministarstva apelant je pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda koji je presudom broj 01 0 U 000646 09 U od 22. februara 2010. godine tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je rješenjem Sektora za urbanizam broj 3/36-361-52 od 10. februara 1998. godine investitorima izdato odobrenenje za građenje poslovnog objekta a da je aplenat zahtjev za obnovu postupka podnio osam mjeseci nakon toga, pa je u skladu sa navedenim, sud ocijeni da je za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka protekao subjektivni rok kako su to pravilno utvrdili organi uprave.

5. Apelant se žali da je osprenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Općinskog načelnika broj 3/36-361-554/98 od 2. februara 1999, godine, rješenje Ministarstva broj 11/1-11-39-UPII/99 od 3. marta 2009. godine i presudu Kantonalnog suda broj 01 0 U 000646 09 U od 22. februara 2010. godine kojim su odbijeni apelantovi podnesci za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Sektora za urbanizam broj 3/36-

361-52 od 10. februara 1998. godine a kojim je investitorima izdato odobrenje za gradnju poslovnog objekta. U vezi sa tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predemtu X.v.Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav stav ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za obnovu postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku se odlučivalo samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne.

8. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za obnovu postupku ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za obnovu postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjeva za obnovu postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Herecegovine i Evropskom konvencijom.

9. Nadalje, apelant se žali da je osprenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se pobijanim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih uvjeta za obnovu pravosnažno okončanog upravnog postupka, a ne i imovinskim pravima apelanta, pa je shodno navedenom, apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da je u aplantovom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u vezi sa kršenjem člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravima, budući da se radi o akcesornom pravu, takođe ratione materiae inkompatibalni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1101/10 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio