Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1216/10 (R. Č.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1216/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1216/10, rješavajući apelaciju Rajka Čekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Čekića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 005758 08 Rev od 12. januara 2010., zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Čekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, podnio je 5. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je podneskom broj S-17-1/10 od 7. aprila 2010. godine predmet proslijedio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine kao nadležnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 005758 08 Rev od 12. januara 2010. godine.

2. Prema stanju spisa rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 005758 06 P od 3. marta 2008. godine potvrđenim rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 005758 08 Gž od 23. septembra 2008. godine obustavljen je parnični postupak po zahtjevu apelanta za isplatu dospjelih a neisplaćenih iznosa penzije za period mart 1992. godine do 1. juna 2004. godine te odlučeno da će se po pravomoćnosti rješenja postupak nastaviti po odredbama vanparničnog izvršnog postupka.

3. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 P 005758 08 Gž od 23. septembra 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je istu svojim rješenjem broj 58 0 P 005758 08 Rev od 12. januara 2010. godine odbacio kao nedopuštenu. Obrazlažući rješenje Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 53. stav 2. tačka 2. u vezi sa članom 316. stav 1. Zakona o praničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj je je tužitelj dužan da označi vrijednost spora što je neophodno za ocjenu dopustivosti revizije. U obrazloženju je dalje navedeno da je članom 237. stav 2. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. te obzirom da u konkretnom slučaju potraživanja nisu novačano izražena dopustivost revizije je cijenjena na temelju naznačene vrijednosti u uvodnom dijelu tužbe u iznosu od 200,00 KM. Na kraju, sud je ocijenio da rješavanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant ističe da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

7. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 P 005758 08 Gž od 23. septembra 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 005758 08 Rev od 12. januara. 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 005758 08 Gž od 23. septembra 2008. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno reješenje Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 12. januara 2010. godine pa se podrazumijeva da je rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. aprila 2010.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1216/10 (R. Č.) | Sudska praksa | Aktio