Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1243/10 (A. D.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1243/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Usud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1243/10, rješavajući apelaciju Amira Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/

08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Delića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 000684 09 U od 23. februara 2010. godine, rješenja Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona broj 11/2-23-674-

UP-2/08 (11/3-2) od 20. januara 2009. godine i rješenja Općinskog načelnika Službe prostornog uređenja i komunalnih djelatnosti Općine Bihać broj 03/1-23-3-378/08 (ELK/IJ) od 7. novembra 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 8. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 000684 09 U od 23. februara 2010. godine, rješenja Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu:Ministarstvo) broj 11/2-23-674-UP-2/08 (11/3-2) od 20. janaura 2009. godine i rješenja Općinskog načelnika Službe prostornog uređenja i komunalnih djelatnosti Općine Bihać (u daljnjem tekstu: Općinski načelnik) broj 03/1-23-3-378/08 (ELK/IJ) od 7. novembra 2008. godine.

2. Prema stanju spisa, rješenjem Općinskog načelnika broj 03/1-23-3-538/05 od 26. septembra 2008. godine izdata je upotrebna dozvola Karabegović Fevziji ( u daljnjem tekstu: investitor) za korištenje izgrađenog poslovnog objekta u Bihaću u ul. Krupska.

3. Rješenjem Općinskog načelnika broj 03/1-23-3-3-378/08 (ELK/IJ) od 7. novembra 2008. godine odbačena je kao izjavljena od neovlaštene osobe žalba aplanta podnesena protiv gore citiranog rješenja Općinskog načelnika. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 17. Zakona o građenju («Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona» broj 6/05) propisano ko su učesnici i odgovorne osobe prilikom građenja pa je shodno navedenom u toku postupka utvrđeno da apelnat nije i ne može biti stranka u postupku jer se u predmetnoj upravnoj stvari radi o upotrebi izgrađenog objekta, a ne o rješavanju imovinsko pravnih odnosa.

4. Protiv rješenja Općinskog načelnika apelant je uložio žalbu Ministarstvu koje je svojim rješenjem broj 11/2-23-674-UP-2/08 (11/3-2) od 20. januara 2009. istu odbio kao neosnovanu uz obrazloženje da je prvostepeni organ pravilno i u skladu sa zakonom postupio doneseći osporeno rješenje.

5. Nezadovoljan rješenjem Ministarstva apelant je pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda. Rješavajući apelantovu tužbu Kantonalni sud je donio presudu broj 01 0 U 000684 09 U od 23. februara 2010. godine kojom je ista odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude je navedeno da je drugostepeni organ pravilno postupio kada je odbio apelantovu žalbu obzirom da je članom 17. Zakona o građenju decidno propisano ko mogu biti učesnici u postupku građenja, a apelant u smislu citiranog člana nema svojstvo učesnika odnosno stranke u postupku.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju apelant se između ostalog žali na presudu Kantonalnog suda broj 01 0 U 000684 09 U od 23. februara 2010. godine kojom je njegova žalba na rješenje Općinskog načelnika broj 03/1-23-538/05 od 26. septembra 2008. godine konačno odbijena kao izjavljena od neovlaštene osobe. Ustavni sud zapaža da se u navedenom postupku nije raspravljalo o suštini žalbenih navoda koje je aplenat isticao u žalbenom postupku nego se raspravljalo o tome da li se apelant u smislu člana

17. Zakona o građenju može smatrati strankom u postupku te da li može učestvovati u postupku ukoliko ne ispunjava uvjete propisane citiranim članom Zakona o građenju.

9. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da se u postupcima u kojim su donesene osporene odluke ne radi o sporu građansko-pravne prirode iz čega proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o sticanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova prava i obaveze, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim pravima na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz. Evropsku konvenciju.

10. Imajući u vidu da je u aplantovom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u vezi sa kršenjem člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravima, budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibalni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1243/10 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio