Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1254/10 (B. Đ.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1254/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1254/10, rješavajući apelaciju Beise Đelić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Beise Đelić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 002554 10 U od 16. februara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Beisa Đelić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Dervente, podnijela je 9. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 002554 10 U od 16. februara 2010. godine.
2. Prema stanju spisa, zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Banjaluka broj 05-050-02-02-9/03 od 29. decembra 2003. godine potvrđenim rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-R489/09 od 27. oktobra 2009. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana u Banjaluci, u Ulici Mustafe Sabitovića broj 6, prizemlje, uz obrazloženje da je zahtjev za povrat stana podnesen nakon isteka zakonom propisanog roka.
3. Okružni sud je donio presudu broj 11 0 U 002554 10 U od 16. februara 2010. godine kojom je tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva odbijena kao neosnovana. U obrazloženju je navedeno da su prvostepeni i drugostpeni organ pravilno utvrdili da je zahtjev za povrat stana podnesen 19. jula 2003. godine, dakle, nakon proteka zakonom određenog roka pa je u skladu sa navedenim ispravno odlučeno kada je zahtjev apelantice odbačen kao neblagovremen.
4. Apelantica ističe da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantica je neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za povrat stana u posjed onemogućila nadležne upravne organe i sud raspravljanje o osnovanosti apelanticinog zahtjeva. Odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine (»Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/98, 12/99, 31/99, 38/99, 65/01, 13/02, 39/03 i 96/03) precizirani su rokovi u okviru kojih se mogao podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed. Propust da se zahtjev podnese u roku ima za posljedicu prestanak stanarskog prava na stanu u smislu člana 16. stav
2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine. Prema tome, apelantica je poštujući odredbe navedenog zakona morala podnijeti zahtjev za povrat stana u zakonu propisanom roku kako bi na taj način omogućila nadležnim organima raspravljanje o osnovanosti njenog zahtjeva za povrat. Ustavni sud zapaža da je cijeli postupak bio neefikasan obzirom da su svi organi koji su učestvovali u postupku raspravljali samo o formalnom aspektu zahtjeva, preciznije o blagovremenost podnošenja istog. Nakon navedenog, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović