Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1262/08 (H.S.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1262/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1262/08, rješavajući apelaciju H.S, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.S. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-287/05 od 19. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-287/05 od 19. februara 2008. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj U-287/05 od 19. februara 2008. godine, odbačena je kao neuredna apelantova tužba izjavljena protiv Federalne uprave za imovinsko-pravne i geodetske poslove, radi poništenja rješenja broj: 05-31-2-1072/03 od 3. marta 2004. godine.

3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant: «tužbom od 5. januara 2004. godine, podnesenom kod tada nadležnog Vrhovnog suda FBiH i dopunjenoj podneskom od 23. marta 2004. godine i podneskom od 5. aprila 2004. godine, pokrenuo upravni spor, navodeći da istu podnosi radi šutnje administracije, te u vezi poništenja rješenja o eksproprijaciji nekretnina prvostepenog organa Općine Novi Grad broj: 1.07-473-26 od 6. januara 1986. godine, 2. 07-473-51 od 25. novembra 1985. godine, 3. 07-473-15/85 od 22. januara 1986. godine i 4. 07-473-15 od 17. novembra 1985. godine, te da predlaže poništenje označenih rješenja». Nadalje, u obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je dopisom od 3. juna 2005. godine, pozvao apelanta da u roku od 15 dana uredi tužbu u smislu članova 16, 18, 21. i 24. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), tako što će označiti kao osporeni akt samo jedan konačan akt ili jedan zahtjev ili žalbu radi nedonošenja rješenja odnosno ćutanja administracije koji će osporavati tužbom, a dok novim odvojenim tužbama može osporavati druge konačne akte ili protiv kojih je dozvoljeno pokretanje upavnog spora odnosno radi ćutanja administracije, uz napomenu da ukoliko ne ukloni navedene nedostatke tužbe da će sud isti odbaciti u skladu sa članom 24. ZUS. Kako apelant nije postupio po nalogu suda, Kantonalni sud je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelantu je dopisom Kantonalnog suda od 3. juna 2005. godine, naloženo da u roku od 15 dana, a u skladu sa članom 27. 16, 18, 21. i 24. ZUS označi kao osporeni akt samo jedan konačan akt ili jedan zahtjev ili žalbu radi nedonošenja rješenja odnosno ćutanja administracije koji će osporavati tužbom. Budući da apelant u ostavljenom roku nije postupio po trženju suda, Kantonalni sud je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu.

8. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelant je morao postupiti po traženju suda i označiti kao ospreni akt samo jedan konačni akt ili jedan zahtjev ili žalbu radi nedonošenja rješenja odnosno ćutanja administracije ili opravdati nemogućnost postupanja po traženju suda. Kako apelant nije postupio po traženju suda, niti je uspio opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nepostupanjem po traženju suda, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, jer zbog poropusta, Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati o apelantovom prijedlogu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1262/08 (H.S.) | Sudska praksa | Aktio