Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1291/10 (S. T.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1291/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1291/10, rješavajući apelaciju Stanka Todorovića , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanka Todorovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-08-
000 205 od 7. oktobra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Stanko Todorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švicarske, podnio je 8. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-08-000 205 od 7. oktobra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj P-713/05 od 15. oktobra 2007. godine u cjelosti je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže Vladu Radovića (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu isplati iznos od 4.000,00 KM zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 300,00 KM. Prema pouci o pravnom lijeku apelant je imao pravo podnijeti žalbu Okružnom sudu u roku od 30 dana od dana donošenja presude
3. Nezadovaljan citiranom presudom Osnovnog suda apelant je podnio žalbu Okružnom sudom koji je istu rješenjem broj 012-0-Gž-08-000 205 od 7. oktobra 2009. godine odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud 25. januara 2008. godine zaprimio dvije žalbe, apelantovu i njegovog punomoćnika, te da su obje neblagovremene obzirom da je rok za podnošenje iste istekao sa danom 16. oktobar 2007. godine. U obrazloženju je nadalje istaknuto da su stranke u postupku na glavnoj raspravi na kojoj je bio prisutan i apelant informisane o datumu donošenja presude te su poučene da rok za žalbu teče od narednog dana od donošenja presude.
4. Apelant navodi je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II.3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i žali se na neodgovorno ponašenje svog advokata.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Okružnog suda kojim je njegova žalba na prvostepenu presudu Osnovnog suda odbačena kao neblagovremena. U pouci o pravnom lijeku prvostepene presude je navedeno da je žalba na istu dozvoljena u roku od 30 dana od dana donošenja presude. O navedenom aplelant je bio izričito informisan od strane suda na glavnoj raspravi, a što je vidljivo iz obrazloženja osporenog rješenja Okružnog suda. Prema tome neblagovremenim podnošenjem žalbe Okružni sud nije bio u mogućnosti da preispita prvostepenu presudu u meritumu u skladu sa žalbenim navodima nego je žalbu odbacio iz formalnog razloga zbog nepoštivanja zakonom propisanih rokova. Ustavni sud zapaža da je apelant na taj način propustio da efektivno iskoristi redovan pravni lijek pa se prema tome apelacija ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović